Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-506/07 (M. S.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-506/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 506/07, rješavajući apelaciju Muhameda Sarajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Sarajlića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1182/05 od 7. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, koga zastupa Hilmo Šehić, podnio je 26. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1182/05 od 7. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-249/04 od 22. aprila 2005. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Azrudina Kafedžića (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio da mu apelant preda u posjed prizemlje stambene zgrade sagrađene na k.č. br. 5/369 iz zk. ul. broj 3077 K.O. Zenica što po novom premjeru odgovara k.č. broj 1158 upisanoj u zk. ul. br. 1063/01 u K.O. Zenica II, i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,00 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Tužitelj je kao visinu vrijednosti spora označio 5.000,00 KM. Stavom drugim izreke odbijen je apelant sa protivtužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu tužitelj isplati iznos od 15.000,00 KM na ime njegovog ulaganja u dio objekta).

3. Protiv prvostepene presude tužitelj je podnio žalbu Kantonalnom sudu. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda u prvom stavu izreke, kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, je preinačena tako da se apelant obavezuje tužitelju preda u posjed prizemlje stambene zgrade sagrađene na k.č. br. 5/369 iz zk. ul. broj 3077 K.O. Zenica što po novom premjeru odgovara k.č. broj 1158 upisanoj u zk. ul. br. 1063/01 u K.O. Zenica II, i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,00 KM.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj Rev-1182/05 od 7. novembra 2006. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) (u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom predmetu pobijani dio pravosnažne presude je 5.000,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatra da su mu navedena prava povrijeđena time što je tužitelj označio nerealno nisku visinu vrijednosti spora, a sud nije utvrdio stvarnu visinu vrijednosti spora, te mu je time uskraćeno pravo na reviziju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda, broj broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu iako je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude 5.000,00 KM, s obzirom da apelant nije podnio žalbu protiv presude Općinskog suda, kojom je odbijen njegov protivtužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, pa je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 1. ZPP-a. Apelant, ukoliko je smatrao da je tužitelj prenisko označio visinu vrijednosti spora, mogao je u toku prvostepenog postupka predložiti da sud odredi stvarnu vrijednost spora, bilo u odgovoru na tužbu, bilo na pripremnom, ili pak na ročištu za glavnu raspravu prije početka raspravljanja o glavnoj stvari, a u skladu sa odredbom člana 321. stav 3. ZPP-a. Prema stanju spisa, apelant tokom postupka koji je prethodio donošenju Presude Općinskog suda, broj P-249/04 od 22. aprila 2005. godine takve prigovore nije isticao. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine.

9. S obzirom da je apelantu Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-854/05 od 3. augusta 2005. godine, uručena 17. augusta 2005. godine, što je vidljivo iz dostavnice Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. februara 2007. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-506/07 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio