Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-531/08 (V. J.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-531/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 531/08, rješavajući apelaciju Vahida Jusića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vahida Jusića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000 177 od 4. decembra 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž. 240/05 od 24. avgusta 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P. 1223/02 od 17. novembra 2004. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P. 1223/02 od 11. septembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vahid Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 18. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-07-000 177 od 4. decembra 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 240/05 od 24. avgusta 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 1223/02 od 17. novembra 2004. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine i Rješenja Općinskog suda broj P. 1223/02 od 11. septembra 2002. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj P. 1223/02 od 11. septembra 2002. godine utvrđeno je da je apelant 24. aprila 2002. godine izvršio smetanje posjeda na štetu Snježane Petrović, Svetlane Petrović i Slavice Petrović (u daljnjem tekstu: tužiteljice) na način što je neovlašteno provalio u stan tužiteljica koji se nalazi u Vogošći, ulica P.O.Z. broj 1, iznio stvari tužiteljica i uselio se u stan, čime je tužiteljice lišio državine stana, pa mu je naloženo da u roku od tri dana uspostavi pređašnje stanje posjeda na način što će iznijeti svoje stvari i iseliti se iz stana, te stan predati u državinu i slobodno raspolaganje staratelju tužiteljica JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Vogošća, pod prijetnjom izvršenja.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Općinskog suda broj P. 1223/02 od 11. septembra 2002. godine, donio je Rješenje broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Rješenjem Općinskog suda broj P. 1223/02 od 17. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 240/05 od 24. avgusta 2006. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda broj P. 1223/02.
5. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 240/05 od 24. avgusta 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000 177 od 4. decembra 2007. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbama člana 399. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99) protiv pravomoćnih rješenja donesenih u povodu prijedloga za ponavljanje postupka revizija nije dopuštena.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Takođe, zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.V. Savezna Republika Njemačka, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). U vezi s tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantirati zaštitu ustavnih prava u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove.
10. S obzirom da je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, odnosno apelantov prijedlog za ponavljanje postupka odbijen, Ustavni sud konstatuje da su revizija i prijedlog za ponavljanje postupka u ovom slučaju nedjelotvorani pravni lijekovi u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Slijedi da je posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj P. 1223/02 od 11. septembra 2002. godine, te da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine.
11. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine. S obzirom da je Općinski sud Rješenjem broj P. 1223/02 od 17. novembra 2004. godine odbio prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 91/03 od 23. oktobra 2003. godine, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant rješenje Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović