Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-606/07 (A. M.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-606/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 606/07, rješavajući apelaciju Amre Medić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Medić, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-06-000 541 od 29. novembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj RS-322/04 od 31. maja 2006. godine, u dijelu kojim je odbačen tužbeni zahtjev apelantice za isplatu ličnog dohotka za juni i juli mjesec 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Medić, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-06-000 541 od 29. novembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj RS-322/04 od 31. maja 2006. godine, u dijelu koji se odnosi na isplatu zimnice za 2002. i 2003. godinu, te sredstava za obezbjeđenje ogrijeva za 2002. i 2003. godinu, te regres za 2003. godinu, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Amra Medić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banja Luke, podnijela je 13. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 541 od 29. novembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tektsu: Osnovni sud), broj RS-322/04 od 31. maja 2006. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-

322/04 od 31. maja 2006. godine, odbačena je kao nedozvoljena tužba apelantice, kojom je tražila da se Rapublika Srpska, Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže isplatiti joj lični dohodak za juni i juli mjesec 2001. godine te sredstva za obezbjeđenje zimnice i ogrijeva za 2002. i 2003. godinu, te regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2003. godinu. Stavom II dispozitiva navedenog rješenja odbijen je zahtjev apelantice za naknadu troškova postupka. Stavom III dispozitiva predmetnog rješenja obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka u visini od 400,00 KM.

3. Rješavajući po žalbi apelantice, Okružni sud je donio rješenje, broj 011-0-Ž-06-000 541 od 29. novembra 2006. godine, kojim je žalbu apelantice usvojio, ukinuo rješenje Osnovnog suda, broj RS-322/04 od 31. maja 2006. godine, u dijelu kojim je odbačena kao nedozvoljena tužba kojom se traži isplate zimnice za 2002. i 2003. godinu, te sredstava za obezbjeđenje ogrijeva za 2002. i 2003. godinu, te regres za 2003. godinu, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Žalba apelantice je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno u dijelu kojim je odbačena tužba kojom je apelantica tražila isplatu ličnog dohotka za juni i juli mjesec 2001. godine.

4. U obrazlaženju navedenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeno rješenje doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, te da je u konkretnom slučaju trebao biti primjenjen Zakon o radu. Okružni sud je primjenom člana 105. zakona o radu tužbu odbacio, u dijelu kojim apelant traži isplatu plate za juni i juli 2001. godinu, nalazeći da je podnesena neblagovremeno, odnosno po proteku prekluzivnog roka od godine dana od dana saznanja za učinjenu povredu. Sud je, također, zaključio da su pravne posljedice u oba slučaja (i nedopuštenost i neblagovremenost) iste, to je slijedom iznesenog, žalba apelantice odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno u pomenutom dijelu. Obzirom da je tužba blagovremeno podnesena za potraživanja koja se tiču zahtjeva za isplatu naknada po osnovu rada za 2002. i 2003. godinu, žalba je uvažena i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

5. Apelantica ističe da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije. U suštini, povredu navedenih prava apelantica vidi u tome što su sudovi zasnovali odluku na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, primjenivši odredbu člana 105. Zakona o radu, a trebali su primjeniti odredbe čl. 371, 372. i 376. Zakona o obligacionim odnosima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, odredbom člana 105. stav 1. Zakona o radu, na čiju primjenu upućuje član 125. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 16/02, 62/02, 38/03 i 42/04) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može podnijeti tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, a pravo na podnošenje tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu. Odredbom stava 2. istog člana predviđeno je da radnik može podnijeti tužbu za zaštitu svog prava nadležnom sudu, u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najkasnije u roku od tri godine od dana učinjene povrede. S obzirom da apelantica nije postupila prema navedenim odredbama, jer je saznanje za povredu svojih prava imala svakog mjeseca kada joj plata nije isplaćena, a tužbu u predmetnoj parnici je podnijela 17. decembra 2003. godine, to je, kako je zaključio Okružni sud, tužba apelantice podnesena po proteku zakonom propisanog roka, pa je odbačena kao neblagovremena, u dijelu kojim apelantica traži isplatu plate za juni i juli 2001. godinu.

9. Dakle, osporenom odlukom o dijelu tužbe kojim apelantica traži isplatu plate za juni i juli 2001. godinu redovnog suda nije odlučeno o isplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka broj U-22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije djelotvorno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno, van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. U odnosu na žalbene navode apelantice, koji se odnose na isplatu zimnice za 2002. i 2003. godinu, sredstava za obezbjeđenje ogrijeva za 2002. i 2003. godinu, te regres za 2003. godinu, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, Okružni sud je osporenim rješenjem, broj 011-0-Ž-06-

000 541 od 29. novembra 2006. godine, uvažio žalbu apelantice, rješenje Osnovnog suda ukinuo u dijelu kojim je tužba odbačena kao nedozvoljena, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, postupak pred Osnovnim sudom je u toku, iz čega slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno ukoliko je apelacija preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-606/07 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio