Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-624/07 (L. Z.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-624/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 624/07, rješavajući apelaciju Ljube Zovke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljube Zovke podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000 362 od 26. decembra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj P. 28/01 od 11. jula 2005. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž. 486/04 od 24. februara 2005. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj P. 28/01 od 15. novembra 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj P. 28/01 od 17. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubo Zovko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, podnio je 15. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-06-000 362 od 26. decembra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 28/01 od 11. jula 2005. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 486/04 od 24. februara 2005. godine, Rješenja Općinskog suda broj P. 28/01 od 15. novembra 2004. godine, Presude Kantonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine i Presude Općinskog suda broj P. 28/01 od 17. marta 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P. 28/01 od 17. marta 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže DD «Euroherc osiguranje» Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu, na ime naknade štete na vozilu, isplati iznos od 2.047,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove prarničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.188,00 KM.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Općinskog suda broj P. 28/01 od 17. marta 2003. godine, donio je Presudu broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine kojom je žalba apelanta odbijena kao neutemeljena i prvostupanjska presuda potvrđena.
4. Rješenjem Općinskog suda broj P. 28/01 od 15. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 486/04 od 24. februara 2005. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda broj P. 28/01.
5. Rješenjem Općinskog suda broj P. 28/01 od 11. jula 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 486/04 od 24. februara 2005. godine.
6. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-06-000 362 od 26. decembra 2006. godine kojim je revizija protiv presude odbačena, a revizija protiv rješenja odbijena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 364. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99) kojima je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. S obzirom da je apelant Presudu Katonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine primio 12. februara 2004. godine, a da je reviziju protiv predmetne presude izjavio 10. novembra 2005. godine, sud je zaključio da je revizija, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi, neblagovremena. U pogledu Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine, sud je naveo da revizija protiv istog nije dopuštena, u smislu odredbi člana 382. ZPP, jer predmetni postupak nije pravosnažno završen (prijedlog za ponavljanje postupka je odbačen kao nepotpun).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Takođe, zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.V. Savezna Republika Njemačka, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). U vezi s tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantirati zaštitu ustavnih prava u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove.
10. S obzirom da je revizija apelanta protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine odbačena kao neblagovremena, odnosno odbijena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 331/05 od 10. oktobra 2005. godine kojim je odbačen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka, Ustavni sud konstatuje da su revizija i prijedlog za ponavljanje postupka u ovom slučaju nedjelotvorani pravni lijekovi u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Slijedi da je posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba protiv Presude Općinskog suda broj P. 28/01 od 17. marta 2003. godine, te da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine.
11. S obzirom da je Presuda Kantonalnog suda broj Gž. 258/03 od 5. decembra 2003. godine apelantu uručena 12. februara 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelan primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović