Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-642/07 (S. K.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-642/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 642/07, rješavajući apelaciju Stojana Kršića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Kršića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-

06-000 403 od 16. januara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Kršić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 13. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 403 od 16. januara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-

198/04 od 2. marta 2006. godine, obavezan je A.D. "Proleks" Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu na ime neisplaćenih plata za 2001. i 2002. godinu isplati i to: za 2001. godinu ukupan iznos od 1.375,03 KM, a za 2002. godinu ukupan iznos od 1.460,25 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospjelosti svake plaće. Stavom II dispozitiva navedene presude odbijen je tužbeni zahtjev apelanta za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno ostiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Protiv navedene presude žalbu su izjavili apelant i tuženi.

3. Okružni sud je odlučujući o žalbi tuženog, protiv prvostepene presude donio Rješenje, broj 011-0-Ž-06-000 403 od 16. januara 2007. godine, kojim je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu. Stavom II dispozitiva navedenog rješenja odbijena je kao neosnovana žalba apelanta, prvostepena presuda ukinuta u odbijajućem dijelu i tužba i u ovom dijelu odbačena kao neblagovremena, dok je odluka o troškovima parničnog postupka potvrđena. U obrazloženju rješenja drugostepeni sud se pozvao na odredbu člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02 i 66/03), koji propisuje da radnik kome je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa može podijeti tužbu pred nadležnim sudom radi zaštite svog prava. Stavom 2. člana 105. Zakona o radu propisano je da se tužba podnosi u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu (subjektivni rok), ili u roku od tri godine od počinjene povrede (objektivni rok). Kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 11. maja 2005. godine, a kako se tužbom zahtjeva isplata neisplaćenih plata i uplata doprinosa na te plate zaključno sa decembrom mjesecom 2002. godine, proizilazi da je tužba podnesena nakon proteka roka od jedne godine dana od saznanja apelanta za povredu prava na isplatu plata, pa je, primjenom odrebe člana 105. Zakona o radu, kojom su propisani rokovi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, tužbu valjalo odbaciti kao neblagovremenu.

4. Apelant je naveo da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant se žali na povredu svojih prava usljed «nezakonite» odluke drugostepenog suda, koji je, navodno, pogrešno primjenio prekluzivne rokove iz Zakona o radu.

8. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/00, 40/00, 47/02 i 63/03), kojim je u odredbama iz člana 105. stav 2. propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.

9. Okružni sud, rješavajući o žalbi, našao da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je udovoljio zahtjevu apelanta. Naime, Okružni sud je utvrdio da je tužba podnesena radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Okružni sud se pozvao na član 105. Zakona o radu kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa. Drugostepeni sud je ustanovio da je prvostepeni sud nezakonito postupao jer je odlučio o neblagovremenoj tužbi, po kojoj, shodno odredbama procesnog i materijalnog prava nije dopušteno postupati. Osim toga, drugostepeni sud je istakao da je propust na strani apelanta jer se nije blagovremeno obratio sudu, u roku od jedne godine od dana saznanja, te da je pasivnim odnosom izgubio pravo na sudsku zaštitu. Zbog navedenog sud je ukinuo prvostepenu presudu i tužbu odbacio.

10. Dakle, Okružni sud je utvrdio da zbog propusta koji je na strani apelanta, jer tužbu nije podnio u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava nije potrebo raspravljati o tužbenom zahtjevu, već je tužba odbačena iz formalnih razloga. Apelant nije argumentovano opravdao činjenicu propusta podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelant nije opravdao tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za njega, zbog čega bi formalna odluka Okružnog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-642/07 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio