Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-754/07 (M. S.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-754/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 754/07, rješavajući apelaciju Mileve Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileve Savić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Gž-
06-000 786 od 24. januara 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu-Odjeljenje u Jajcu, broj R-26/05 od 10. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mileva Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je 5. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-06-000 786 od 24. januara 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu-
Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinki sud), broj R-26/05 od 10. oktobra 2006. godine.
2. Općinski sud je u vanparničnom predmetu apelantice kao predlagateljice protiv Jovanke Devura (u daljnjem tekstu: protivpredlagateljica), radi utvrđivanja prava nositelja stanarskog prava, donio rješenje, broj P-26/05 od 31. maja 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj GŽ-679/05 od 26. aprila 2006. godine, a kojim je utvrdio da je protivpredlagateljica nosilac stanaraskog prava na stanu koji se nalazi u Jajcu, u ulici Marka Marulića broj 1/5, a nakon smrti supruga protivrpedlagateljice, kao ranijeg nosioca stanarskog prava koji je stan dobio na korištenje 1966. godine, a stan je vlasništvo Općine Jajce. Apelantica je protiv drugostepenog rješenja izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH.
3. Općinski sud je rješenjem, broj R-26/05 od 10. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 786 od 24. januara 2007. godine, odbacio kao neblagovremenu reviziju apelantice, a shodno odredbi člana 244. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03). Općinski sud je, uvidom u dostavnicu u spisu, utvrdio da je apelantičina punomoćnica presudu Kantonalnog suda od 26. aprila 2006. godine primila 29. maja 2006. godine, a da je revizija izjavljena 10. jula 2006. godine. Shodno tom utvrđenju zaključeno je da je revizija izjavljena nakon proteka roka od 30 dana od dana dostave presude kako je propisano članom 237. stav 1. vezano za član 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku Rješenjem Općinskog suda, broj R-
26/05 od 10. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 786 od 24. januara 2007. godine, revizija apelantice je odbačena kao neblagovremena primjenom člana 237. stav 1. a u vezi sa članom 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku.
8. Na osnovu navedenog proizilazi da je apelantica propustila da u zakonskom roku od 30 dana izjavi reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj GŽ-679/05 od 26. aprila 2006. godine. Samim tim, apelantica je propustila iskoristiti i sve raspoložive pravne lijekove protiv osporenog drugostepenog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud je i u ranijim odlukama istakao da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova ima upravo svrhu da omogući sudovima i drugim nadležnim organima da isprave eventualna kršenja prava, pa propuštanje propisanih rokova ili neispunjavanje drugih formalnih uslova koji se zakonom traže, onemogućava redovne sudove da pruže efektivnu zaštitu (vidi, Ustavni sud, odluka AP 583/05 od 15. juna 2005. godine). Također, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, sumnja da će ishod postupka biti pozitivan, ne oslobađa apelanta od obaveze da iskoristi dostupne pravne lijekove na zakonom propisan način (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijck protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 37.). Također, Ustavni sud ističe da apelantica ne može propuštanje korištenja zakonom propisanih i dostupnih pravnih lijekova pravdati nepoznavanjem prava. S obzirom na navedeno, a pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović