Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-760/07 (U. J.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-760/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 760/07, rješavajući apelaciju Uroša Jojića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uroša Jojića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-GŽ-06-000-351 od 28. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Drvaru, broj P-21/05-D od 19. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Uroš Jojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Grahova, podnio je 6. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-GŽ-06-000-351 od 28. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Drvaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-21/05-D od 19. aprila 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-21/05-D od 19. aprila 2006. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže Opština Bosansko Grahovo (u daljnjem tekstu: tužena) da mu na ime neisplaćenih palata i toplog obroka isplati iznos od 5.868,00 KM, sa zakonskom kamatom počevši od dana utuženja pa do isplate pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom dva izreke presude obavezan je apelant da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 KM, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Protiv navedene presude žalbu je izjavio apelant.
3. Kantonalni sud je presudom, broj 010-0-GŽ-06-000-351 od 28. decembra 2006. godine, žalbu apelanta uvažio, prvostepenu presudu preinačio i tužbu odbacio, te preinačio odluku o troškovima postupka i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Sud je apelantovu tužbu odbacio primjenjujući odredbe člana 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH», broj 13/98) kojim je određeno da protiv rješenja rukovoditelja organa uprave odnosno službe za upravu, donesenog po prigovoru, službenik ima pravo na zaštitu svojih prava kod nadležnog suda, odnosno kod drugih zakonom određenih organa u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po prigovoru. U obrazloženju presude se navodi da je rješenjem tužene, broj 01-34-304/04 od 28. maja 2004. godine, apelant razriješen sa dužnosti zamjenika načelnika općine sa danom 28. majem 2004. godine i da je poslije smjene apelant redovno dolazio na posao sve do 30. novembra 2004. godine, kada je konstituirano novo vijeće i izabran novi načelnik. Apelant je tužbu podnio 8. aprila 2005. godine, a na posao je dolazio do 30. novembra 2004. godine. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da apelant nije podnio tužbu u zakonskom roku koji je prekluzivan, već je tužbu podnio nakon proteka zakonskog roka.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Okružni sud je utvrdio da je rješenje tužene, broj 01-34-304/04 od 28. maja 2004. godine, konačno i da je apelant imao pravo na zaštitu svojih prava kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema navedenog rješenja. S obzirom da je apelant redovno dolazio na posao sve do 30. novembra 2004. godine, kada je konstituirano novo vijeće i izabran novi načelnik, a tužbu podnio 8. aprila 2005. godine, sudovi su zaključili da apelant nije podnio tužbu u zakonskom roku koji je prekluzivan, već je tužbu podnio nakon proteka zakonskog roka predviđenog odredbom člana 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH», broj 13/98).
8. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio sve raspoložive pravne lijekove moguće po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović