Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-761/07 (S. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-761/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 761/07, rješavajući apelaciju Simane Bošković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Simane Bošković podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-410/02 od 30. novembra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-44/01 od 28. juna 2002. godine, Rješenja Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, Tuzla, broj 12-06/23-1142/00 od 5. decembra 2000. godine i Rješenja Službe za stambeno-komunalne i urbanističke poslove Općine Živinice, broj 03/4-23-2408 od 19. maja 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Simana Bošković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-410/02 od 30. novembra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-44/01 od 28. juna 2002. godine, Rješenja Ministarstva urbanizma, prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, Tuzla (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-06/23-1142/00 od 5. decembra 2000. godine i Rješenja Službe za stambeno-komunalne i urbanističke poslove Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03/4-23-2408 od 19. maja 2000. godine.
2. Rješenjem Općinskog sekreterijata za društvene djelatnosti (u daljnjem tekstu: Općinski sekreterijat), broj 03/4-372-210-2 od 7. jula 1999. godine, odbijen je zahtjev apelantice za povrat stana u Živinicama, u ulici Tuzlanskog odreda, blok III, ulaz "B", sprat I, stan broj 6, kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Službi.
3. Služba je rješenjem, broj 03/4-23-2408 od 19. maja 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 12-06/23-1142/00 od 5. decembra 2000. godine, odbacila žalbu apelantice kao neblagovremenu. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je rješenje Općinskog sekreterijata dostavljeno punomoćniku apelantice 12. jula 1999. godine, a apelantica je predala žalbu protiv istog rješenja neposredno prvostepenom organu 6. oktobra 1999. godine, dakle, po proteku zakonskog roka od 15 dana, te je iz tih razloga žalba odbačena kao neblagovremena.
4. Protiv navedenog rješenja drugostepenog organa, apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu, koji je presudom, broj U-44/01 od 28. juna 2002. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Už-410/02 od 30. novembra 2006. godine, odbio tužbu apelantice kao neosnovanu.
5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku presudom Kantonalnog suda, broj U-
44/01 od 28. juna 2002. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Už-410/02 od 30. novembra 2006. godine, odbijena je tužba apelantice kao neosnovanu podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/23-1142/00 od 5. decembra 2000. godine, kojim je potvrđeno rješenje Službe, broj 03/4-23-2408 od 19. maja 2000. godine, a kojim je apelantičina žalba odbačena kao neblagovremena obzirom da nije podnijeta u zakonskom roku, a u smislu odredbi člana 227. stav 1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99).
9. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelantica osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantičine žalbe već je njena žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantičine žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović