Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/07 (J. P.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-796/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 796/07, rješavajući apelaciju Jele Pavleka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jele Pavleka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

001 066 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-994/05 od 9. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-1206/03 od 5. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jela Pavleka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Mahmud Husedžinović, advokat iz Banja Luke, podnijela je 10. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 066 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Oktužni sud), broj Gž-994/05 od 9. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1206/03 od 5. maja 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1206/03 od 5. maja 2005. godine, koja ja potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-994/05 od 9. juna 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice podnesen protiv Grada Banja Luke (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Miloša Pilipovića (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Zavoda za izgradnju Banja Luke (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi utvrđenja i predaje u posjed, V.S. 400,00 KM, a kojim je apelantica tražila da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju stana zaključen 23. maja 1991. godine između apelantice i pravnog prednika trećetuženog, a na osnovu kojeg je apelantica stekla stanarsko pravo na dvosobnom stanu u Banja Luci, u ulici Marka Lipovca broj 147, te da se naloži drugotuženom da predmetni stan preda apelantici u posjed. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 066 od 9. februara 2007. godine, odbacio apelantičinu reviziju kao nedozvoljenu, obrazlažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 400,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-001 066 od 9. februara 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-994/05 od 9. juna 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je Vrhovnom sudu reviziju izjavila 17. jula 2006. godine. Apelantica je, dakle, presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. marta 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/07 (J. P.) | Sudska praksa | Aktio