Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-798/08 (S. R.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-798/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 798/08, rješavajući apelaciju Save Ratkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Ratkovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-

07-000 542 od 26. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-P-07-000071 od 16. augusta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Savo Ratković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Momčilo Glamočanin, advokat iz Gradiške, podnio je 10. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000 542 od 26. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 072-P-07-000071 od 16. augusta 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 072-P-07-000071 od 16. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 542 od 26. novembra 2007. godine, odbačen je tužbeni zahtjev apelanta podnesen protiv "Inga" AD Gradiška (u daljnjem tekstu: tužena) radi naplate troškova liječenja. Naime, apelant je u tužbi naveo da je kod tužene radio kao radnik na neodređeno vrijeme i da je bio na bolničkom liječenju od 28. januara do 11. februara 2004. godine, te da nije mogao koristiti zdravstvenu zaštitu Fonda zdravstvenog osiguranja, jer tužena nije uplatila doprinose za zadravstveno osiguranje, te je bio prisiljen platiti liječenje svojim sredstvima u iznosu od 1.120,00 KM. Obrazlažući svoju odluku prvostepeni sud je naveo da je apelant tužbu zbog naplate troškova liječenja podnio 7. februara 2007. godine, a da je saznanje o povredi svojih prava saznao prilikom zaključivanja sporazuma o prestanku radnog odnosa, broj 204/04 od 31. marta 2004. godine, dakle po proteku prekluzivnog roka na koji sud pazi po službenoj dužnosti, a u smislu člana 105. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03). Ovakvo stanovište u cjelosti je potvrdio i Okružni sud.

3. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je rješenje Okružnog suda nepravilno i nezakonito, te da je sud pogrešno primjenio odredbu člana 105. Zakona o radu. Apelant smatra da je sud trebao primjeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima u kojem slučaju rokovi nisu upitni.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/00, 40/00, 47/02 i 63/03), kojim je u odredbama iz člana 105. stav 2. propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.

7. Naime, Osnovni i Okružni sud su utvrdili da je tužba podnesena radi naplate troškova liječenja, te da je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o radu ("Službeni glasnik RS", br. 38/00, 40/00 i 47/02). Osnovni sud se pozvao na član 105. Zakona o radu kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa. Drugostepeni sud je potvrdio pravilnost prvostepenog rješenja, sa aspekta primjene procesnog i materijalnog prava.

8. Dakle, proizlazi da se osporenom odlukom Okružnog suda kojom je okončan predmetni postupak nije odlučivalo o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, odnosno o naplati troškova liječenja, već je Okružni sud osporenom odlukom utvrdio da je apelantova tužba neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno zatražiti sudsku zaštitu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda br. AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine i AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-798/08 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio