Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-813/07 (B.P, P.B, B.T. i M.B)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-813/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 813/07, rješavajući apelaciju B.P. i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.P, P.B, B.T. i M.B. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-000 926 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Gž-06-000 592 od 30. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj Rs-64/99 od 13. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. B.P, P.B, B.T. i M.B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Čedo Niškanović, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 13. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 926 od 9. februara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Oktužni sud), broj 011-0-Gž-06-000 592 od 30. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-64/99 od 13. decembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-64/99 od 13. decembra 2004. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezana je Banjalučka pivara a.d. Banja Luka i Udruženje radnika "Sindikat Banjalučka pivara" iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: tuženi), da solidarno isplate svakom od apelantu iznos od po 2.735,80 KM na ime neisplaćene pomoći kao penzionerima za period od 1. septembra 1997. godine do 19. maja 2003. godine i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 13. decembra 2004. godine do isplate. U ostalom dijelu tužebni zahtjev apelanata, kojim traže isplatu pomoći od 19. maja 2003. godine, pa do prestanka prava, kao i da im tuženi nadoknade troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan. Tuženi su protiv drugostepene presude izjavili žalbu Okružnom sudu.
3. Okružni sud je donio presudu, broj 011-0-Gž-06-000 592 od 30. maja 2006. godine, kojom je žalbu tuženih uvažio i presudu prvostepenog suda u dosuđujućem dijelu preinačio, na način da je apelante odbio sa tužbenim zahtjevom i obavezao ih da tuženom Udruženju radnika "Sindikat Banjalučka pivara" iz Banja Luke plate na ime troškova parničnog postupka iznos od 825,00 KM. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 926 od 9. februara 2007. godine, odbacio reviziju apelanata kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 926 od 9. februara 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 592 od 30. maja 2006. godine.
9. Obzirom na to da je punomoćniku apelanata 3. jula 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 592 od 30. maja 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. marta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je punomoćnik apelanata primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović