Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-840/07 (M. Đ.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-840/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 840/07, rješavajući apelaciju Miroslava Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Đukića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-
06-001561 od 20. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosnanskoj Krupi, broj I-1165/05 od 4. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 16. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-06-001561 od 20. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosnanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-1165/05 od 4. maja 2006. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Općine Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: tužena), pa kako tužena nije dostavila odgovor na tužbu u ostavljenom roku Općinski sud je Presudom zbog propuštanja, broj P-297/04 od 25. marta 2005. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanta, te tuženoj naložio da apelantu preda u posjed drugi odgovorajući dvosoban stan umjesto porušenog korisne površine 65 m , a koji stan se nalazio u ulici Dana nezavisnosti, u Općini Bsnanska Krupa.
3. Apelant je 23. marta 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude zbog propuštanja, broj P-297/04 od 25. marta 2005. godine. Rješenjem Općinskog suda, broj I-1165/05 od 4. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001561 od 20. decembra 2006. godine, odbačen je prijedlog za izvršenje apelanta zbog nepodobnosti izvršne isprave za provođenje izvršenja. Obrazlažući predmetno rješenje, Općinski sud je citirao odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP), kojom je propisano da je "izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze". Kako u konkretnom slučaju izvršna isprava na osnovu koje je apelant predložio provođenje izvršenja, ne sadrži sve elemente predviđene članom 27. ZIP-a, Općinski sud je zaključio da samim tim nije podobna za izvršenje.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Općinskog suda, broj I-1165/05 od 4. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001561 od 20. decembra 2006. godine, a kojima je odbačen prijedlog apelanta za izvršenje presude zbog propuštanja, broj P-297/04 od 25. marta 2005. godine. Međutim, iz dokumentacije spisa predmeta i navoda apelacije slijedi da apelant nije imao podobnu ispravu za izvršenje u skladu sa članom 27. ZIP-a. Slijedom navedenog, apelant je mogao tužbom za utvrđenje pokrenuti parnični postupak, shodno članu 53. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP), nakon čega bi nadležni sud donio odluku koja bi bila podobna za izvršenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović