Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-919/07 («Trgoinex» d.o.o. Živinice)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-919/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 919/07, rješavajući apelaciju «

Trgoinex» d.o.o. Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Trgoinex» d.o.o. Živinice, podnesena protiv presude Kantonalnog suda tuzla, broj U-

402/05 od 9. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Trgoinex» d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Rifat Konjić advokat iz Tuzle, podnio je 27. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-402/05 od 9. februara 2007. godine.

2. Rješenjem Porezne ispostave Živinice, broj 10-3/01-15-5-04-00252-1-17 od 5. aprila 2004. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Porezne uprave Kantonalni ured Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3/01-15-5-04-00252-17 od 20. aprila 2004. godine, određena je prema apelantu prinudna naplata javnih prihoda i troškova postupka iz njegove imovine u ukupnom iznosu od 200.977,39 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM), jer u ostavljenom roku nije dobrovoljno platio obaveze određene od strane Porezne uprave.

3. Nezadovoljan navedenim rješenjima, apelant je podnio žalbu Ministarstvu, koje je rješenjem broj 07-15-603/04 od 16. decembra 2004. godine, odbilo žalbu apelanta kao neosnovanu.

4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva, broj 07-15-603/04 od 16. decembra 2004. godine, koja je odbijena osporenom presudom Kantonalnog suda, broj U-402/05 od 9. februara 2007. godine. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da su upravni organi pravilno primjenili odredbe Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, budući da apelant navode tužbe zasniva isključivo na tvrdnji da je protiv rješenja Porezne uprave od 26. decembra 2002. godine, kojim su mu utvrđene porezne obaveze, podnio žalbu po kojoj nikada nije dobio odluku. Kantonalni sud navodi da Zakonom o poreznoj Upravi nije propisano da su konačnost ili pravosnažnost rješenja kojim su poreskom obvezniku utvrđene poreske obaveze od uticaja na prinudnu naplatu poreza, jer je članom 79. navedenog zakona propisano da žalbe na sva rješenja kojim se ne utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole, ne odlažu izvršenje rješenja. Budući da apelant ne osporava postupak prinudne naplate iz razloga propisanih odredbama člana 47. Zakona o poreznoj upravi, zbog kojih postupak prinudne naplate može biti osporavan, nego isključivo na nedonošenje odluke po njegovoj žalbi, Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnom upravnom sporu, koji je pokrenut u vezi prisilne naplate utvrđenih obaveza, ne može upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti upravnog akta na osnovu kojeg su te obaveze utvrđene.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo iz člana II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud prvenstveno konstatira da su osporene odluke, kojim je apelantu određena prisilna naplata javnih prihoda-poreza, zasnovane na odredbi člana 79. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa praksom Ustavnog suda, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga, kako je to relevantnim zakonima propisano. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji se tiče plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga na račun javnih prihoda, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-919/07 («Trgoinex» d.o.o. Živinice) | Sudska praksa | Aktio