Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-950/08 (S. M.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-950/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 950/08, rješavajući apelaciju Stoje Milidrag, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stoje Milidrag podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-07-000 439 od 27. februara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči, broj 094-0-P-07-000034 od 19. jula 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stoja Milidrag (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kalinovika, koju zastupa Milenko Vojo Radović, advokat iz Foče, podnijela je 26. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-07-000 439 od 27. februara 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tektu: Osnovni sud), broj 094-0-P-07-000034 od 19. jula 2007. godine.
2. Osnovni sud je rješenjem, broj 094-0-P-07-000034 od 19. jula 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000 439 od 27. februara 2008. godine, odbacio kao neblagovremenu apelanticinu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelantica tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa podnijela 19. marta 2007. godine, a da je apelantici radni odnos prestao 1. marta 2006. godine, rješenjem Opštine Kalinovik (u daljnjem tekstu: tužena), broj 02-126-4/05 od 17. novembra 2005. godine, i da je stoga žalba neblagovremena u smislu člana 105. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03). Okružni sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio tužbu apelantice kao neblagovremenu, ali se pogrešno pozvao na odredbu člana 105. stav 1. Zakona o radu, umjesto na odredbu člana 152. stav 7. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 101/04 i 42/05), a kojim je propisano ostvarivanje i zaštita prava službenika lokalne samouprave, odnosno kojim je propisano da službenik nezadovoljan odlukom Odbora, ili Odbor nije odlučio u roku od 30 dana, službenik može podnijeti tužbu nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke Odbora za žalbe.
3. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, pravo na nediskriminaciju zagarantirano članom 14. Evropske konvencije koje odgovara članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju postupak vodi radi poništenja odluke kojom je apelantici prestao radni odnos u organima uprave Opštine Kalinovik. Apelantica je protiv odluke o prestanku radnog odnosa izjavila prigovor, koji je načelnik Opštine zaključkom, broj 02-126-4/05od 23. novembra 2005. godine odbio kao neosnovan. Nakon toga, načelnik opštine je donio i dopunsko rješenje, broj 04-126-4/05 od 19. decembra 2005. godine, kojim je odlučeno da apelantici radni odnos prestaje 1. marta 2006. godine. Apelantica je na ovo dopunsko rješenje uložila prigovor koji je zaključkom načelnika, broj 02-126-4/05 od 29. demcebra 2005. godine, odbijen kao neosnovan. Zakon o lokalnoj samoupravi je u članu 152., koji definiše ostvarivanje i zaštitu prava službenika, u tački 6. regulisao da je Odbor za žalbe (koje osniva Ministarstvo uprave i lokalne samouprave) dužno donijeti odluku po žalbi u roku od 30 dana od dana podnošenja žalbe. U tački 7. člana 152. je određeno da, ukoliko je službenik nezadovoljan odlukom Odbora, ili Odbor ne donese odluku u roku od 30 dana, službenik može podnijeti tužbu nadležnom sudu. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela tužbu izvan zakonom utvrđenog roka, tako da Osnovni i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice već su tužbu odbacili iz formalnih razloga. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović