Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-970/07 (M. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-970/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. lipnja 2008. godine, u predmetu broj AP 970/07, rješavajući apelaciju Mate Brzice, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Brzice podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gž-07-000 027 od 19. siječnja 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mato Brzica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Mamića, kojega zastupa Karlo Sesar, odvjetnik iz Mostara, podnio je 29. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-07-000 027 od 19. siječnja 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P:247/98, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž:22/03, utvrđeno je da je apelant otac malodobne Matee Bandić iz Dragićine.
3. Apelant je 22. studenog 2003. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, koji je Rješenjem broj P:441/03 od 21. studenog 2006. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-07-000 027 od 19. siječnja 2007. godine, odbio apelantov prijedlog. U obrazloženju je navedeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 391. točka 10. ZPP za ponavljanje postupka, budući da činjenice na koje ukazuje apelant nisu postojale u vrijeme zaključenja glavne rasprave, jer se zakonitost sudbene odluke ocjenjuje na temelju činjeničnog stanja koje postoji u vrijeme donošenja sudbene odluke, pa kasnije nastale činjenice ne mogu biti razlog za ponavljanje postupka.
4. Nezadovoljan navedenim odlukama, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu izričito navodeći da pobija rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojima je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je Općinski i Kantonalni sud odlučivao o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj Gž:22/03 kojom je odbijen apelantov priziv i potvrđena Presuda Općinskog suda broj P:247/98.
7. Budući da članak 6. Europske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prigodom «utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe» protiv neke osobe, Ustavni sud treba utvrditi je li članak 6. Europske konvencije uopće pimjenjiv na apelantov slučaj.
8. U svezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stajalište bivšeg Europskoga povjerenstva za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. svibnja 1978. godine, Odluke i izvješća (OI), broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europsko povjerenstvo za ljudska prava je usvojilo stajalište da se članak 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak glede zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe».
9. Dakle, iz navedenog proizlazi da u postupku koji je okončan pobijanim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda nije odlučivano niti o apelantovim građanskim pravima i obvezama, niti o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tomu jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje postupka. O apelantovim građanskim pravima, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravomoćno je odlučeno u postupku okončanom Presudom Općinskog suda broj P:247/98 i Presudom Kantonalnog suda broj Gž:22/03. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović