Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1008/07 (S. B.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1008/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1008/07, rješavajući apelaciju Suvade Bajramović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suvade Bajramović, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000655 od 18. jnauara 2007. godine i presude Kantonalnog suda Zenica, broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Suvada Bajramović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnijela je 3. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000655 od 18. januara 2007. godine i presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud), protiv tuženih Mirhe Bajramović, Amele Ridel, Nezira Mehića, Šerife Mahmić i Nezire Bolić, radi utvrđenja prava svojine i predaje u posjed, koji je presudom, broj P-81/04 od 6. maja 2005, odbio tužbeni zahtjev apelantice i njenog sina kao neosnovan. Istom presudom apelantica i njen sin su obavezani da prvotuženoj i drugotuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 924,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora je označen iznos od 3.000,00 KM a u obrazloženju presude je navedeno da je sud na pripremnom ročištu odredio vrijednost spora u iznosu od 3.468,00 KM, koliko su procijenjene vrijednost nekretnina od strane Porezne uprava Zenica, te da nije prihvatio označenu vrijednost spora od 15.000,00 KM koju su apelanti označili u podnesku o uređenju tužbe.

3. Kantonalni sud, rješavajući po žalbi apelantice i njenog sina, donio je presudu, broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine, kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena, a apelantica i njen sin obavezani da tuženim naknade troškove drugostepenog postupka u iznosu od 330,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

4. Nezadovoljna drugostepenom presudom, apelantica je 23. marta 2006. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000655 od 18. jnauara 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je revizija odbačena kao nedopuštena u smislu člana 237. stava 2. Zakona o parničnom postupku. Sud je ispitao dopustivost revizije i po kriteriju uslova iz člana 237. stava 3. istog zakona, te zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o odlučivanju od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-

000655 od 18. januara 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine.

9. S obzirom na to da je apelantici presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine, uručena prije 23. marta 2006. godine, datuma kada je apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene drugostepene presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1077/05 od 13. februara 2006. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1008/07 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio