Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1031/08 (G. A.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1031/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1031/08, rješavajući apelaciju Gojka Aničića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Aničića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvl-06-
000 003 od 26. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gojko Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Knežine, opština Sokolac, podnio je 31. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvl-
06-000 003 od 26. septembra 2007. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Uvl-06-000 003 od 26. septembra 2007. godine odbačena je apelantova tužba za ponavljanje postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda broj U-
1308/04 od 4. januara 2006. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da u predmetnom upravnom sporu sud nije utvrđivao činjenično stanje, te da je odluku zasnovao na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku shodno odredbama člana 38. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/94). Sud je istakao da se nove činjenice i novi dokazi mogu koristiti samo kao razlog za ponavljanje upravnog postupka kad organ čijim je upravnim aktom okončan upravni postupak utvrđuje činjenično stanje. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje razloga za ponavljanje predmetnog upravnog spora jer razlozi na kojima apelant zasniva svoju tužbu za ponavljanje postupka nisu razlozi predviđeni odredbama člana 51. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima za ponavljanje sudskog postupka.
3. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na život, pravo da ne bude podvrgnut nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.a), b), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima odgovaraju čl. 2, 3, 5. i 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjemtekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je doneseno u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao o tužbi apelanta za ponavljanje postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda broj U-1308/04 od 4. januara 2006. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».
6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Uvl-06-000 003 od 26. septembra 2007. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. S obzirom da je Ustavni sud utvrdio da se postupak povodom apelantove tužbe za ponavljanje postupka nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza, Ustavni sud smatra da se i ostali apelantovi navodi moraju, takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović