Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1088/07 (N. D.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1088/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1088/07, rješavajući apelaciju Naila Demirovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Demirovića, podnesena protiv odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/02/8269 od 20. decembra 2006. godine, u predmetu broj CH/03/13047, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovineza odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Demirovića, Muje Demirovića i „drugih“, podnesena protiv odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/02/8269 od 20. decembra 2006. godine, u predmetu broj CH/03/13047, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Nail Demirović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 12. aprila 2007. godine, u svoje ime, te u ime Omera Demirovića, Muje Demirovića i „drugih“ apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) broj CH/02/8269 i drugi od 20. decembra 2006. godine, u predmetu broj CH/03/13047. Apelant je u nekoliko navrata dopunjavao apelaciju.
2. Apelant, te Omer Demirović, Mujo Demirović, Munira Avdić i Mubera Tairi, podnijeli su prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koja je registrovana pod brojem CH/03/13047. O predmetnoj prijavi je odlučeno odlukom o prihvatljivosti i meritumu Komisije broj CH/02/8269 od 20. decembra 2006. godine, kojom je utvrđeno da su tužene strane, Bosna i Hercegovina i Republika Srpska, povrijedile prava apelanta i drugih, bliskih srodnika lica koja su nestala za vrijeme rata na prostorima Bosne i Hercegovine, zagarantovana čl. 3. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pa je tuženim stranama naređeno da u određenom roku preduzmu određene mjere kako bi se te povrede otklonile. Takođe, navedenom odlukom je dio prijave broj CH/0313047, koji se odnosio na žalbene navode u vezi sa utvrđivanjem prava na porodičnu penziju, te u vezi sa oštećenjem predratne imovine, kao i u vezi sa naknadom štete za porušena stabla, proglašen neprihvatljivim zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova.
3. Apelant je u apelaciji tražio da se preispita navedena odluka Komisije u predmetu broj CH/0313047 i dopuni u vezi sa zahtjevima koji nisu razmatrani u postupku donošenja odluke, a koji se odnose na naknadu nematerijalne štete i troškova postupka. Apelant smatra da su predmetnom odlukom povrijeđena njegova prava zaštićena Evropskom konvencijom, te čl. II/3a, II/3b, II/3d, II/3f, II/3i, II/3k, II/3m i čl. II/5 Ustava Bosne i Hercegovine, kao pravo na jednak pristup javnim službama. U dopuni apelacije, apelant se žali da tužene strane nisu u izvršile svoje obaveze određene osporenom odlukom Komisije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 1. i 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 1. i 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»a. U odnosu na apelanta
5. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju ustavnu praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je dobila mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu za ljudska prava do 31. decembra 2003. godine, a koji je uspostaljen Aneksom VI Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum) i ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava. Ustav Bosne i Hercegovine, čiji je tekst dat u Aneksu 4, sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.
6. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U-21/01 Ustavni sud je zaključio da se Dom za ljudska prava, pa tako i Komisija, ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Dom za ljudska prava, odnosno Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XI. tačka 3. Aneksa VI Sporazuma odluke Doma za ljudska prava, odnosno Komisije konačne i obavezujuće.
7. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema nadležnost preispitivanja odluka Komisije, pa samim tim ni osporene odluke Komisije na koju se apelant žali u konkretnom slučaju. a. U odnosu na Omera Demirovića, Muju Demirovića i „druge“
8. Apelant je podnio apleaciju u svoje ime, te u ime Omera Demirovića, Muje Demirovića i „drugih“. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant nije dostavio punomoć kojim ga ta lica ovlašćuju na pokretanje postupka pred Ustavnim sudom, iz čega proizlazi da apelant nije osoba koja ima pravo u ime tih lica u konkretnom slučaju pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović