Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1143/07 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1143/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1143/07, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000441 od 20. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-

1020/04 od 15. decembra 2004. godine, presude Općinskog suda Mostar, broj P-359/04 od 28. septembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-442/05 od 12. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000441 od 20. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1020/04 od 15. decembra 2004. godine, presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

359/04 od 28. septembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-442/05 od 12. maja 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-359/04 od 28. septembra 2004. godine, poništena su kao nezakonita rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP) precizirana u izreci presude i obavezan isti da vrati Safeta Memića (u daljnjem tekstu: tužitelj) na posao, na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja poništenih rješenja, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te je obavezan MUP da u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplati tužitelju na ime neisplaćenih plata iznos od po 1.150,56 KM mjesečno počev od januara 2004. godine pa ubuduće do povratka tužitelja na posao, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnicom prouzrokovane troškove u iznosu od 1.485,00 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1020/04 od 15. decembra 2004. godine, žalba MUP je djelomično uvažena, presuda Općinskog suda od 28. septembra 2004. godine, preinačena u stavu 2 izreke presude, tako da se umjesto riječi «pa ubuduće do povratka tužitelja na posao» stavljaju riječi «do 30. augusta 2004. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave». U ostalom dijelu, žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj P-359/04 od 7. marta 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-442/05 od 12. maja 2005. godine, ispravljena je presuda Općinskog suda od 28. septembra 2004. godine, na način što se u izreci presude u stavu 1. umjesto tačke stavlja zarez i dodaje tekst: «pa je slijedom prednjeg utvrđenja dužan tuženi vratiti tužitelja na posao, na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja poništenih rješenja, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja.».

5. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000441 od 20. marta 2007. godine, odbacio revizije MUP, izjavljene protiv presude Kantonalnog suda od 15. decembra 2004. godine i rješenja istog suda od 12. maja 2005. godine, te odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, obrazlažući da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju iznosi 9.204,48 KM, odnosno ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije, to je reviziju MUP valjalo odbaciti primjenom člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP). U pogledu izjavljene revizije na rješenje Kantonalnog suda, Vrhovni sud je naveo da u cijelosti prihvata navode drugostepenog suda, jer se očigledno radi o omašci prvostepenog suda koji je propustio da u dispozitiv unese dio postavljenog tužbenog zahtjeva, te je zbog toga, prvostepeni sud, donoseći rješenje o ispravci, pravilno primijenio odredbu člana 195. ZPP, pa se ne može govoriti o povredi odredaba iz člana 197. ZPP. Vrhovni sud nije našao da bi reviziju trebalo izuzetno dopustiti primjenom odredbe člana 237. stav 3. ZPP, jer odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju revizije su bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da su odbačene kao nedopuštene rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000441 od 20. marta 2007. godine. Konačne odluke u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, su presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1020/04 od 15. decembra 2004. godine i rješenje Kantonalnog suda, broj 442/05 od 12. maja 2005. godine. S obzirom na to da je Kantonalnom javnom pravobranilaštvu Mostar 5. januara 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 15. decembra 2004. godine, a rješenje Kantonalnog suda od 12. maja 2005. godine uručeno 25. maja 2005. godine, dok je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu, odnosno, rješenje Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1143/07 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio