Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/07 (A. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 456
- Zakon o parničnom postupku · čl. 364
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1239/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1239/07, rješavajući apelaciju Advije Buzar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Advije Buzar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000342 od 16. januara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P-773/00 od 7. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Advija Buzar (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Indira Turkmanović, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 3. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000342 od 16. januara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-773/00 od 7. novembra 2002. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-773/00 od 7. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da nije pravno valjan i da se poništava ugovor o kupoprodaji zemljišta, parcele označene kao k.č. 310/18 k.o. Koševo, upisane u zk. ul. br. 3744, površine 271 m², zaključen između S.T. kao prodavca i E.K. kao kupca, kao i da se naloži trećetuženoj Općini Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: trećetužena) da poništi sve pravne radnje nastale temeljem tog ugovora. Takođe, predmetnom presudom je odbijen prijedlog apelantice za određivanje privremene mjere i apelantica je obavezana da trećetuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 675,00 KM.
3. Apelantica je, 30. januara 2006. godine, izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu rješenjem broj 070-0-Rev-06-000342 od 16. januara 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), koji je u konkretnom slučaju primjenjen na osnovu člana 456. st. 1. i 2. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac naveo u tužbi ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da je apelantica kao vrijednost predmeta spora u tužbi označila iznos od 5.600,00 KM, te je, shodno tome, zaključio da je revizija nedopuštena, pa je istu odbacio primjenom člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku, na osnovu člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica se žali da je osporenim presudama pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenjeno materijalno pravo, čime je povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelantica traži da joj se predmetno zemljište vrati kao jedinom zakonitom vlasniku.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000342 od 16. januara 2007. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine.
8. S obzirom da je apelantica izjavila reviziju 30. januara 2006. godine, neosporno je da joj je presuda Kantonalnog suda broj Gž-840/03 od 24. novembra 2005. godine uručena prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. maja 2007. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović