Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1247/07 (D. M., H. B., I. B., M. B.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1247/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1247/07, rješavajući apelaciju Dževada Memića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Memića, Hamida Bašića, Ifeta Bašića, Mensuda Bašića, Mensuda Brkovića, Edhema Čampare, Nedžada Čampare, Nesada Čampare, Sabira Čampare, Zlatke Čorbo, Senada Čampare, Arifa Ćustovića, Ismeta Ćustovića, Hasibe Ćatović, Zaima Ćatovića, Nedžada Dilberovića, Sabine Dilberović, Nusreta Dilberovića, Zinete Dilberović, Zlatka Dolovca, Alije Džankovića, Esada Džankovića, Enise Džeko, Husnije Džeko, Izeta Džeke, Sabira Džeke, Sejada Džeke, Uzeira Džedelije, Zlatka Džilitovića, Elvedina Džubura, Nermine Džubur, Ibre Fake, Lutve Fazlagića, Vezirke Fazlagić, Azima Grebovića, Derve Grebovića, Sale Grebović, Asima Grelje, Muharema Grelje,

Muslije Grelje, Ramiza Grelje, Ahmeta Habula, Senada Habula, Huse Hasanbegovića, Muje Juge, Avde Krvavca, Zumrete Krvavac , Osmana Kuštića, Fikrete Mahmutović, Ćamila Mehića, Hasana Mehića, Džemila Mehića, Mirsade Mehić, Zićrije Mehića, Esada Memića, Nedžiba Memića, Sabrije Memić, Samira Memića, Zinete

Memić, Sabrije Muhović, Aziza Nukića, Nijaza Nukića, Sabira Nukića, Zijada Nukića, Miralema Pašića, Almedine Pelko, Hamida

Poškovića, Kasima Prgude, Samira Sarića, Husnije Selimhodžić, Adile Spone, Adila Šabanovića, Edina Šabanovića, Džemala Šabanovića, Hadžire Šahović, Hasiba Šahovića, Semira Šahovića, Ejuba Šarotića, Hajdara Šarotića, Hajre Talovića, Nafe Talović, Šućrije Tanovića, Zlatije Tanović, Izete Voloder, Ibrahima Zanovića, Semira Zekića, Džemila Zulovića, Fadila Zulovića, Šefkije Kovača i Ferhata Kovača, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-

2303/05 od 21. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dževad Memić, Hamida Bašić, Ifet Bašić, Mensud Bašić, Mensud Brković, Edhem Čampara, Nedžad Čampara, Nesada Čampara, Sabir Čampara, Zlatka Čorbo, Senad Čampara, Arif Ćustović, Ismet Ćustović, Hasiba Ćatović, Zaim Ćatović, Nedžad Dilberović, Sabina Dilberović, Nusret Dilberović, Zineta Dilberović, Zlatko Dolovac, Alija Džanković, Esad Džanković, Enisa Džeko, Husnija Džeko, Izet Džeko, Sabir Džeko, Sejad Džeko, Uzeir Džedelija, Zlatko Džilitović, Elvedin Džubur, Nermina Džubur, Ibro Fako, Lutvo Fazlagić, Vezirka Fazlagić, Azim Grebović, Dervo Grebović, Sala Grebović, Asim Greljo, Muharem Greljo, Muslija Greljo, Ramiz Greljo, Ahmet Habul, Senad Habul, Huso Hasanbegović, Mujo Jugo, Avdo Krvavac, Zumreta Krvavac, Osman Kuštić, Fikreta Mahmutović, Ćamil Mehić, Hasan Mehić, Džemil Mehić, Mirsada Mehić, Zićrija Mehić, Esad Memić, Nedžib Memić, Sabrija Memić, Samir Memić, Zineta Memić, Sabrija Muhović, Aziz Nukić, Nijaz Nukić, Sabir Nukić, Zijad Nukić, Miralem Pašić, Almedina Pelko, Hamid Pošković, Kasim Prguda, Samir Sarić, Husnija Selimhodžić, Adila Spona, Adil Šabanović, Edin Šabanović, Džemal Šabanović, Hadžira Šahović, Hasib Šahović, Semir Šahović, Ejub Šarotić, Hajdar Šarotić, Hajro Talović, Nafa Talović, Šućrija Tanović, Zlatija Tanović, Izeta Voloder, Ibrahim Zanović, Semir Zekić, Džemil Zulović, Fadil Zulović, Šefkija Kovač i Ferhat Kovač (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Mostara, koje zastupa Hamo Masleša, advokat iz Mostara, podnijeli su, 3. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-84/03 od 2. aprila 2004. godine, obavezan je tuženi JP „Elektroprivreda“ BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime naknade štete zbog neisplaćenih novčanih naknada po osnovu prestanka radnog odnosa, za period od 5. maja 2000. godine do 1. februara 2001. godine, isplati na novčani iznos od po 1.452,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Takođe, predmetnom presudom je zbog apsolutne nenadležnosti suda, odbačen dio tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili naknadu štete zbog neuplaćenog penzijskog osiguranja za period od 5. maja 2000. godine do 1. februara 2001. godine.

3. Tuženi je podnio žalbu protiv presude Općinskog suda broj Pr-84/03 od 2. aprila 2004. godine, koja je usvojena presudom Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine, te je prvostepena presuda preinačena na taj način što su apelanti u cjelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom.

4. Apelanti su izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-

06-000495 od 13. marta 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Nadalje, navedeno je da u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev apelanata glasi na isplatu novčanog potraživanja u iznosu od po 2.519,00 KM na ime naknade štete, te da je prvostepenom presudom djelimično udovoljeno tužbenom zahtjevu u iznosu od po 1.452,00 KM, ali da je drugostepenom presudom tužbeni zahtjev u cjelosti odbijen. Shodno navedenom, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude donesene u drugom stepenu iznosi 1.452,00 KM za svakog apelanta posebno. U vezi sa tim, Vrhovni sud je zaključio da su apelanti u predmetnom sporu formalni suparničari iz člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, te da se, shodno tome, ne vrši zbrajanje njihovih zahtjeva, već se vrijednost spora cijeni za svakog od njih pojedinačno, te da je odnosu na pobijanu presudu to iznos od po 1.452,00 KM. Kako pobijani dio presude ni za jednog od apelanta ne prelazi vrijednosni cenzus, Vrhovni sud je primjenom člana 247. ZPP-a odbacio reviziju. Takođe, Vrhovni sud je ispitao reviziju i u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, ali, suprotno navodima apelanata, nije našao opravdanost njegove primjene.

5. Apelanti smatraju da je Vrhovni sud trebao meritorno odlučiti po njihovoj reviziji primjenom člana 237. stav 3. ZPP-a, iz razloga što je sudska praksa po pitanju isplate naknada radnicima tuženog neujednačena, i zbog toga što je sudskim presudama koje se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu udovoljeno tužbenim zahtjevima nekih radnika tuženog. Apelanti tvrde da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000495 od 13. marta 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine

9. S obzirom na to da je apelantima 26. januara 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-2303/05 od 21. decembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1247/07 (D. M., H. B., I. B., M. B.) | Sudska praksa | Aktio