Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1405/07 (I. D.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1405/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1405/07, rješavajući apelaciju Ilije Drpe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Drpe podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

000 357 od 22. septembra 2006. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Drpa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, podnio je 14. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 357 od 22. septembra 2006. godine.

2. Ured Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) donio je, 30. juna 2004. godine, odluku broj 257/04 (»Službeni glasnik Republike Srpske», broj 65/04), kojom je apelanta smijenio sa funkcije generalnog direktora Rafinerije nafte Bosanski Brod, kao i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljao. Istom odlukom, apelantu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta, zato što apelant snosi izvedenu krivicu za znatan doprinos institucionalnim propustima da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju materijalne podrške i pomoći licima optuženim prema članu 19. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi propusti apelanta, kako se dalje navodi u pobijanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces provođenja mira.

3. Apelant je podnio tužbu protiv Visokog predstavnika, radi utvrđenja nepostojanja prava Visokog predstavnika za donošenje odluke broj 257/04 od 30. juna 2004. godine, poništenja navedene odluke, naknade troškova parničnog postupka, te objavljivanja odluke u «Službenom glasniku RS» o trošku tuženog.

4. Rješenjem Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-36/05 od 26. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-558/05 od 13. marta 2006. godine, isti se oglasio nenadležnim za postupanje u ovom pravnom sporu i odbacio apelantovu tužbu.

5. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 357 od 22. septembra 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju protiv rješenja Okružnog suda.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravičan postupak iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pravo na mirno okupljanje i udruživanje iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant traži naknadu materijalne i nematerijalne štete.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»

8. Ustavni sud podsjeća da je, svojom odlukom AP-922/04 od 18. januara 2005. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju istog apelanta, koju je podnio protiv Odluke Visokog predstavnika, broj 257/04 od 30. juna 2004. godine. Apelant je zatim pokrenuo parnični postupak protiv predmetne odluke Visokog predstavnika, te je protiv rješenja Vrhovnog suda od 22. septembra 2006. godine podnio ovu apelaciju Ustavnom sudu.

9. Visoki predstavnik je, svojom Odlukom od 4. novembra 2005. godine, ukinuo zabranu apelantu, jer je zaključio da više ne postoje razlozi za njegovo smjenjivanje, te da on više ne predstavlja prijetnju za implementaciju mira, institucionalnu cjelovitost odnosno demokratiju u Bosni i Hercegovini. Takođe, apelantu je ovim izričito dozvoljeno vršenje zvanične, izborne ili imenovane javne funkcije, kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama. Dalje je navedeno da ukoliko su odredbe ove Odluke u suprotnosti sa domaćim zakonodavstvom u vezi sa bilo kojim od predmeta koji su njom obuhvaćeni, ova Odluka će biti mjerodavna, te da odluke Visokog predstavnika imaju veću pravnu snagu i prednost u odnosu na domaće zakonodavstvo koje je s njima u suprotnosti.

10. S obzirom da je Visoki predstavnik ukinuo zabranu apelantu i dozvolio mu vršenje zvanične, izborne ili imenovane javne funkcije, kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, Ustavni sud cijeni da su se izmijenile pravne okolnosti zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda iz apelacije.

11. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopuštena jer su izmijenjene pravne okolnosti, to apelantu ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1405/07 (I. D.) | Sudska praksa | Aktio