Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1886/07 (J. B.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1886/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1886/07, rješavajući apelaciju

Jasminke Berbić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Berbić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000298 od 3. aprila 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Berbić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Armina Gičević, advokatica iz Zenice, podnijela je 22. juna 2007.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000298 od 3. aprila 2007. godine.

2. Apelantica je pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar, Kantonalne administrativne službe u Zenici (u daljnjem tekstu: tuženi) pokrenula parnični postupak radi isplate penzija. Rješavajući po tužbi apelantice, Općinski sud donio je presudu, broj P-1690/02 od 6. maja 2005. godine, kojom je naložio tuženom da apelantici isplati iznos od 2.870, 40 KM na ime dospjelih a neisplaćenih penzija, za period od 15. decembra 1999. do 31. decembra 2001. godine.

3. Tuženi je protiv presude Općinskog suda, broj P-1690/02 od 6. maja 2005. godine, izjavio žalbu, ali je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio presudu, broj Gž-

826/05 od 23. novembra 2005. godine, kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-826/05 od 23. novembra 2005. godine, tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud donio je rješenje, broj 070-0-Rev-06-000298 od 3. aprila 2007. godine, kojim je reviziju tuženog uvažio, nižestepene presude ukinuo i tužbu odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje. Vrhovni sud je obrazložio da, u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o isplati dospjelih a neisplaćenih penzija o kojem pravu u skladu sa Zakonom o penzijsko invalidskom osiguranju, rješavaju organi uprave, nema nadležnosti parnični sud da odlučuje u tako postavljenom tužbenom zahtjevu, te su nižestepeni sudovi odlučujući o istom počinili povredu odredaba parničnog postupka, zbog čega je reviziju valjalo uvažiti i odlučiti kako je navedeno u dispozitivu.

6. Apelantica se žali da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je, suprotno stavu Vrhovnog suda u osporenoj odluci, pokretanje sudskog postupka bio jedini način da ostvari svoje pravo na isplatu penzija, jer tuženi nije imao namjeru tu obavezu ispuniti mirnim putem. Također navodi da je tuženi 21. aprila 2005. godine izvršio uplatu zaostalih penzija kako je utvrđeno prvostepenom presudom, ali obzirom da je navedena presuda poništena od strane Vrhovnog suda, smatra da će morati vratiti tuženom isplaćeni novac, i na taj način ostati bez svoje imovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelantica se žali na odluku Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate dospjelih a neisplaćenih penzija.

10. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije , presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak upravnih organa i redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.

11. Proizilazi da je apelantica ostvarila pravo na isplatu penzija na osnovu rješenja o penzionisanju tuženog od 18. novembra 1997. godine, ali je isplata tog novčanog potraživanja u određenom periodu bila neosnovano obustavljena. U vezi stim, Ustavni sud smatra da se radi o potraživanjima čiji je iznos nesporan i utvrđen u upravnom postupku na osnovu pomenutog rješenja tuženog od 18. novembra 1997. godine. U skladu sa odredbama člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 32/03), koji glasi: «izvršne isprave su: [...]2. izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.», u konkretnom slučaju radi se o rješenju koja predstavlja izvršnu ispravu, te s obzirom na to, nije trebalo ponovo u parničnom postupku utvrđivati da li apelantica ima ili nema pravo na isplatu zaostalih penzija. Također, Ustavni sud napominje da se pravo na isplatu penzije utvrđuje rješenjem donesenim u upravnom postupku, a potraživanje dospjelih a neisplaćenih novčanih potraživanja po tom osnovu, odnosno prinudno izvršenje rješenja o novčanim potraživanjima, se ostvaruje u sudskom postupku. Takav stav je već donio Ustavni sud u svojim ranijim odlukama, ukazujući na to da apelanti imaju mogućnost da, u smislu člana 273. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 2/98), koji glasi: «izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja iz primanja na osnovu radnog odnosa može se provesti administrativnim putem po pristanku izvršenika», pokrenu izvršni postupak pred nadležnim sudom (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra 2005. godine i Odluku Ustavnog suda broj AP 1148/04 od 13. oktobra 2005. godine).

12. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se u parničnom postupku koji je okončan osporenom odlukom uopće nije raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, usmjerenom na isplatu dospjelih penzija, nego je tužba odbačena iz formalnih razloga, budući da redovni sudovi nisu nadležni da u parničnom postupku rješavaju o pitanju koje podliježe pravilima izvršnog postupka i koje podrazumijeva podnošenje prijedloga za izvršenje na osnovu izvršne odluka donesena u upravnom postupku. Kako apelantica nije pokrenula izvršni postupak radi prinudne naplate zaostalih penzija, već je umjesto toga vodila parnični postupak, očigledno je da nije došla do odluke koja se može smatrati konačnom te stoga Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1886/07 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio