Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1887/07 (M. S., M. S., M. S. i S. T.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1887/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1887/07, rješavajući apelaciju

Muhameda Smajiša, Maide Smajiš, Mehmeda Smajiša i Saide Tabaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Smajiša, Maide Smajiš, Mehmeda Smajiša i Saide Tabaković, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1401/05 od 21. novembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1359/05 od 1. jula 2005. godine, i presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-1886/2000 od 6. augusta 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Smajiš, Maida Smajiš, Mehmed Smajiš i Saida Tabaković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Ekrem Galijatović advokat iz Sarajeva, podnijeli su 24. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1401/05 od 21. novembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1359/05 od 1. jula 2005. godine, i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1886/2000 od 6. augusta 2001. godine.

2. Rješavajući po tužbi B.I. i A.I. radi utvrđenja prava vlasništva, Općinski sud donio je presudu, broj P-1886/2000 od 6. augusta 2001. godine, kojom je utvrdio da su tužitelji B.I. i A.I. dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama izgrađenim na k.č. broj 23 i upisanim u z.k. ul. Broj XXIII/22 K.O. Sarajevo, a koje u naravi čine magazu sagrađenu na k.č. broj 23, pa su apelanti kao tuženi dužni trpiti da se tužitelji umjesto njih uknjiže na njihovin idealnim suvlasničkim dijelovima i kao sukorisnici parcele označene kao k.č. broj 23 u z.k. ul. Broj XXIII/22 sa po ½ dijela svaki od tužitelja, u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Sarajevu.

3. Apelanti su protiv presude Općinskog suda, broj P-1886/2000 od 6. augusta 2001. godine, izjavili žalbu, ali je Kantonalni sud donio presudu, broj Gž-1359/05 od 1. jula 2005. godine, kojom je žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1359/05 od 1. jula 2005. godine, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-1401/05 od 21. novembra 2006. godine, kojim je odbacio reviziju apelanata kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 5.000 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 15.000 KM, u smislu člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje obzirom da je započet postupak i donesena prvostepena presuda prije stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena.

6. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-1401/05 od 21. novembra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1359/05 od 1. jula 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 21. novembra 2006. godine donio odluku po reviziji apelanata, broj Rev-1401/05. Apelanti su, dakle, presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1887/07 (M. S., M. S., M. S. i S. T.) | Sudska praksa | Aktio