Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1950/07 (M.D.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1950/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1950/07, rješavajući apelaciju M.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.D. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Pžp-07-000 070 od 22. maja 2007. godine, Rješenja Općinskog suda u Orašju broj 025-0-

Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Pžp-06-000 041 od 25. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje u Orašju broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tolise, podnio je 27. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Pžp-07-000 070 od 22. maja 2007. godine, Rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 025-0-Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 002-0-Pžp-06-000 041 od 25. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda za prekršaje u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud za prekršaje) broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda za prekršaje broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 002-0-Pžp-06-000 041 od 25. aprila 2006. godine, apelant je oglašen krivim za prekršajna djela iz oblasti prometa iz čl. 28. stav 1. i 138. stav 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Na osnovu člana 36. Zakona o prekršajima apelantu je za navedena prekršajna djela izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 360,00 KM. Na osnovu člna 300. stav 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama apelantu je za prekršajno djelo iz člana 28. stav 1. istog Zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 025-0-Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda za prekršaje broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine, jer nije bilo zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka.

4. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Općinskog suda broj 025-

0-Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine, donio je Rješenje broj 002-0-Pžp-07-000 070 od 22. maja 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neutemeljena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine.).

9. Iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G. v. the Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

10. U konkretnom slučaju, Rješenjem Općinskog suda broj 025-0-Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 002-0-Pžp-07-000 070 od 22. maja 2007. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda za prekršaje broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda broj 002-0-

Pžp-06-000 041 od 25. aprila 2006. godine kojim je odbijena žalba apelanta podnesena protiv Rješenja Općinskog suda za prekršaje broj P-II-1742/05 od 5. oktobra 2005. godine.

11. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno Rješenje Kantonalnog suda broj 002-0-Pžp-06-000 041 od 25. aprila 2006. godine. S obzirom da je Rješenjem Općinskog suda broj 025-0-Kv-06-000 013 od 20. marta 2007. godine odbačen kao nedopušten zahtjev apelanta za ponavljanje predmetnog prekršajnog postupka, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Rješenje Kantonalnog suda broj 002-0-Pžp-

06-000 041 od 25. aprila 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1950/07 (M.D.) | Sudska praksa | Aktio