Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2203/07 (B. L.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2203/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-2203/07, rješavajući apelaciju Borislava Lukete, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Lukete, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-
000 209 od 20. juna 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju,
Odjeljenje u Nevesinju broj I.39/04 od 15. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Borislav Luketa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, koga zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, podnio je, 26. jula 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 209 od 20. juna 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu. Osnovni sud) broj I.39/04 od 15. februara 2007. godine. Apelant je, 25. avgusta 2007. godine, dostavio dopunu apelacije.
2. Presudom Osnovnog suda u Nevesinju broj P:280/92 od 19. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Gž. 566/03 od 18. maja 2004. godine, obavezan je tuženi Rudnik i TE Gacko iz Gacka da apelantu isplati iznos od 13.922,75 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. aprila 2002. godine pa do isplate, te da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 4.491,00 KM. Apelanta je u predmetnom parničnom postupku zastupao Branko Simović, advokat iz Podgorice.
3. Prema stanju spisa, Apelant je, 8. juna 2004. godine, pokrenuo postupak izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Nevesinju broj P:280/92 od 19. septembra 2003. godine, koji je obustavljen rješenjem Osnovnog suda broj I.39/04 od 15. februara 2007. godine, iz razloga što je izvršenik u potpunosti izmirio svoju obavezu određenu predmetnom presudom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršenik podneskom od 24. juna 2004. godine, obavijestio sud da je u potpunosti izmirio svoju obavezu, te da je sud, uvidom u uplatnicu i obračun kamata od 23. juna 2004. godine, utvrdio da su navodi izvršenika tačni. U uvodu rješenja je navedeno da apelanta u izvršnom postupku zastupa punomoćnik Obrad Ristić, dok je u pouci o pravnom lijeku navedeno da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba Okružnom sudu u roku od 8 dana od dana prijema predmetnog rješenja.
4. Apelant je, po advokatu Branku Simoviću, podnio žalbu protiv rješenja o obustavi izvršenja broj I.39/04 od 15. februara 2007. godine, navodeći da izvršenik nije upotpunosti izmirio svoju obavezu, jer mu nije isplatio ukupan iznos zateznih kamata, iz razloga što su iste pogrešeno obračunate.
5. Okružni sud je rješenjem broj 015-0-Gž-07-000 209 od 20. juna 2007. godine, odbacio žalbu kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je protiv osporenog rješenja žalbu izjavio Branko Simović, advokat iz Podgorice, uz naznaku da je žalba podnesena po punomoćniku tražioca izvršenja. Međutim, Okružni sud je utvrdio da je punomoćnik tražioca izvršenja Obrad Ristić, advokat iz Nevesinja, te da u spisu predmeta ne postoji punomoć kojom je apelant opunomoćio podnosioca žalbe Branka Simovića da može u njegovo ime i za njegov račun poduzimati radnje u predmetnom izvršnom postupku. Takođe, Okružni sud je utvrdio da pored nepostojanja punomoći za zastupanje, ne postoji ni saglasnost Ministarstva pravde Republike Srpske da Branko Simović, advokat iz Podgorice, kao strani državljanin može zastupati pred sudovima na području Republike Srpske. Shodno svemu navedenom, Okružni sud je zaključio da je žalbu podnijelo neovlašteno lice, zbog čega je, na osnovu člana 225. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u izreci rješenja.
6. Apelant je u apelaciji istakao da advokat Branko Simović ima saglasnost da ga zastupa pred sudovima na području Republike Srpske i da u izvršnom postupku nije trebao dostavljati punomoć za zastupanje, jer je bio njegov punomoćnik u parničnom postupku. U dopuni apelacije je naveo da su zatezne kamate nepravilno obračunate i da Okružni sud nije meritorno odlučio po njegovoj žalbi čime je, po mišljenju, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Okružni sud je rješenjem broj 015-0-Gž-07-000 209 od 20. juna 2007. godine, odbacio žalbu Branka Simovića, podnesenu protiv prvostepenog rješenja o obustavi izvršnog postupka, kao nedozvoljenu u smislu člana 225. ZPP-a, jer to lice nije imalo apelantovu punomoć za zastupanje u predmetnom postupku niti potrebno odobrenje za zastupanje, s obzirom da se radi o stranom državljaninu. Dakle, pomenutim rješenjem nije meritorno odlučivano o žalbi protiv rješenja Osnovnog suda broj I.39/04 od 15. februara 2007. godine, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, jer je podnesena od strane neovlaštenog lica. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno, sam ili putem ovlaštenog punomoćnika, podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da podnošenjem žalbe od strane neovlaštenog lica apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović