Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2252/07 (J. B., L. B., M. B., M. B., A. B., S. B. i J. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2252/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2252/07, rješavajući apelaciju
Jovanke Benco i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Benco, Ljiljane Benco, Milana Benca, Mihajla Benca, Anđe Benco, Sofe Benco i Joke Benco, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1321/04 od 12. juna 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-1595/01 od 2. marta 2004. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Benco, Ljiljana Benco, Milan Benco, Mihajlo Benco, Anđa Benco, Sofa Benco i Joka Benco (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Ranko Vulić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su je 3. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1321/04 od 12. juna 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1595/01 od 2. marta 2004. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelanata protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, Osnovni sud donio je presudu, broj P-1595/01 od 2. marta 2004. godine, kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao tuženog da apelantima na ime naknade nematerijalne štete nastale usljed pogibije njihovog prednika N.B., a zbog duševnih bolova koje trpe, isplati, i to: Jovanki Benco (supruzi) iznos od 7.000 KM, Ljiljani i Milanu Benco (kćerki i sinu) iznos od po 8.000 KM, Mihajlu i Anđi Benco (ocu i majci) iznos od po 8.000 KM, Sofi i Joki Benco (sestrama) iznos od po 5.000 KM. Osnovni sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete iznad dosuđenih iznosa, kao i tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete i troškova parničnog postupka. Prvostepeni sud je svoju odluku zasnovao na odredbama čl. 200, 201. i 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
3. Protiv presude Osnovnog suda, broj P-1595/01 od 2. marta 2004. godine, tuženi je izjavio žalbu.
4. Okružni sud donio je presudu, broj Gž-1321/04 od 12. juna 2007. godine, kojom je žalbu tuženog uvažio, presudu Osnovnog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu preinačio i odbio tužbeni zahtjev apelanata nalazeći da je cjelokupno potraživanje apelanata zastarjelo. Okružni sud je svoju odluku zasnovao na odredbi člana 376. ZOO.
5. Apelanti su 26. jula 2007. godine protiv presude Okružnog suda, broj Gž-1321/04 od 12. juna 2007. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku po njihovoj reviziji.
6. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji prema stanju spisa, još nije donio odluku o reviziji.
10. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05), glasi: «Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović