Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2263/07 (V. J.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2263/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2263/07, rješavajući apelaciju Vere Jovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vere Jovanović, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-07-000 085 od 15. juna 2007. godine i presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-000 172 od 15. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vera Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Obudovca, koju zastupa Jovan Gostić, advokat iz Doboja, podnijela je 3. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 085 od 15. juna 2007. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 172 od 15. novembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-44/05 od 13. februara 2006. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i obavezana je tužena Narodna biblioteka Doboj, Matična biblioteka Doboj (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici isplati na ime neisplaćenih troškova prevoza za dolazak na posao i povratak sa posla, za period od 1. marta 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, ukupan iznos od 3.012,54 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 1.658,75 KM, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova odbijena.

3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 172 od 15. novembra 2006. godine, uvažena je žalba tužene izjavljena protiv presude Osnovnog suda, broj Rs-44/05 od 13. februara 2006. godine i navedena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelantice odbijen u cjelosti. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 085 od 15. juna 2007. godine, odbacio apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda pozivajući se na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 3.012,54 KM, te kako prema ocjeni suda odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u tome što Okružni sud pogrešno tumači odredbe materijalnog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 085 od 15. juna 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 172 od 15. novembra 2006. godine, donesena povodom žalbe tužene protiv prvostepene presude.

10. S obzirom da je da je apelantica protiv presude Okružnog suda izjavila reviziju 5. januara 2007. godine nesporno je da je presudu Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 172 od 15. novembra 2006. godine, primila prije tog datuma a budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. augusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2263/07 (V. J.) | Sudska praksa | Aktio