Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2265/07 («Euro-Trade Co» d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2265/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2265/07, rješavajući apelaciju «Euro Trade Co» d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Euro-Trade Co» d.o.o. Mostar, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-PŽ-06-000468 od 26. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-Ip-06-000705 od 23. juna 2006. godine i od 19. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Euro-Trade Co» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 4. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽ-06-000468 od 26. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-
0-Ip-06-000705 od 23. juna 2006. godine i od 19. maja 2006. godine.
2. Apelant navodi da je kao žirant dana 27. oktobra 2004. godine potpisao mjeničnu izjavu kojom je garantovano plaćanje po polisi osiguranja koja je služila kao obezbjeđenje po kratkoročnom kreditu, broj K0041-P-100/04 od 25. oktobra 2004. godine, odobrenog privrednom društvu «Bosoil» d.o.o. Sarajevo.
3. Postupajući u pravnoj stvari tražioca izvršenja Sarajevo Osiguranja d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta (izvršenika «Euro Trade» d.o.o.), Općinski sud je na prijedlog tražioca izvršenja donio rješenje, broj 065-0-Ip-06-000705 od 19. maja 2006. godine kojim je dozvolio izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio prigovor koji je rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-Ip-06-000705 od 23. juna 2006. godine odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Osnovni sud navodi, da nije našao razloge za prigovor nabrojane u članu 47. Zakona o izvršnom postupku, te je zauzeo stav da izvršenik (u konkretnom slučaju apelant) potpisom mjenice kao trasant jamči da će dug biti isplaćen u dogovorenom roku, a za slučaj da glavni dužnik ne ispuni obaveze iz ugovora dug izmiruje izvršenik.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, broj 065-0-Ip-
06-000705 od 23. juna 2006. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 009-0-PŽ-06-000468 od 26. marta 2007. godine kojim je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo, da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio prigovor apelanta, koji je u konkretnom slučaju jemac po regresnom zahtjevu koji je tražitelj izvršenja uputio prema glavnom dužniku «Bosoil» d.o.o. Sarajevo, te da je u obavezi platiti navedeni iznos u mjenici tražitelju izvršenja. Apelant je predmetno rješenje Kantonalnog suda primio 11. aprila 2007. godine.
5. Apelant smatra da je odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Dalje, Ustavni sud konstatira da su u konkretnom slučaju predmet apelacije odluke redovnih sudova donesene u izvršnom postupku u kojem je apelant imao poziciju izvršenika.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke donesene u izvršnom postupku nužno ne odnose na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava i obveza, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46 i K. Protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 18/04), podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršnog postupka ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava i obveze koja se tiču podnositelja apelacije.
10. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o tome da je apelant potpisom mjenice kao trasant jamčio da će dug biti isplaćen u dogovorenom roku u slučaju da glavni dužnik ne ispuni obaveze iz ugovora. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o situaciji koja u izvijesnoj mjeri odstupa od procedure uobičajene u izvršnom postupku, koja podrazumijeva predhodni postupak vezan za utvrđivanje apelantovih prava i obaveza, pa bi eventualno, ukoliko bi se ispoštovali formalni elementi vezani za dopustivost apelacije, predmetna apelacija mogla biti predmet meritornog odlučivanja Ustavnog suda.
11. Međutim, u konkretnom slučaju apelant je propustio rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, s obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu rješenje Kantonalnog suda, broj 009-0-PŽ-06-000468 od 26. marta 2007. godine, uručeno 11. aprila 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. augusta 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović