Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2305/07 (R. Đ.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2305/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2305/07, rješavajući apelaciju Refika Đogića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refika Đogića, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu, broj K: 228/03 protiv S.D, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Refik Đogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 12. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu, broj K: 228/03.

2. Apelant je u svojoj apelaciji naveo da se kod Općinskog suda vodi krivični postupak u predmetu, broj K: 228/03 protiv okrivljenog S.D., u kojem ima svojstvo oštećenog, te da mu je potrebna krivična presuda radi podnošenja tužbe za naknadu štete. Apelant dalje navodi, da će istaći odštetni zahtjev u krivičnom postupku, ali da ne očekuje da će sud odrediti naknadu budući da je praksa sudova da oštećene sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju na parnicu i da je zbog toga zainteresovan da se krivični postupak što prije okonča.

3. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da postupak traje dugo navodeći da se štetni događaj dogodio 2002. godine, a krivični postupak pokrenut 2003. godine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ispitujući može li se apelantova žalba razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana

6. Evropske konvencije.

6. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» apelanta, a ne nekog drugog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, kao oštećene strane, nego samo o pravu da se krivično goni treće lice, radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).

8. Iz ovoga proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana

6. Evropske konvencije u postupku u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Stoga slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2305/07 (R. Đ.) | Sudska praksa | Aktio