Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2351/07 (M. K.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2351/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2351/07, rješavajući apelaciju Milana Kalkana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Kalkana, podnesena protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, broj R-522-2374-1/1-01-621/04 od 22. juna 2007.

godine i od 7. aprila 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Kalkan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sada, podnio je 15. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija), broj R-522-2374-1/1-01-621/04 od 22. juna 2007. godine i od 7. aprila 2006. godine.

2. Apelantu je rješenjem Komande garnizona Tuzla, broj 1/41-5/81 od 14. jula 1982. godine, dodijeljen na korištenje dvosoban stan u Tuzli, ulica Borisa Kidriča broj 7, 2 sprat, stan broj 7.

3. Odlukom Komisije, broj 522-2374-1/1 od 24. marta 2003. godine, potvrđeno je stanarsko pravo apelantu na predmetnom stanu u Tuzli..

4. U postupku izvršenja navedene odluke Komisije, Služba za stambene poslove opštine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) je zaključkom, broj 05-02/3-23-1334/99 od 3. decembra 2003. godine dozvolila izvršenje odluke Komisije, broj 522-2374-1/1 od 24. marta 2003. godine. Zapisnikom o primopredaji stana, broj 05-02/3-23-1334/99 od3. marta 2004. godine Služba je apelantu (njegovoj ženi) predala u posjed predmetni stan.

5. Odlukom Komisije, broj R-522-2374-1/1-01-621/04 od 7. aprila 2006. godine, usvojen je zahtjev Federalnog ministarstva odbrane/obrane Federacije Bosne i Hercegovine za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj 522-2374-1/1 od 24. marta 2003. godine, navedena odluka je stavljena van snage i odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za povrat u posjed predmetnog stana.

6. Protiv odluke Komisije, broj R-522-2374-1/1-01-621/04 od 7. aprila 2006. godine, apelant je podnio zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke, koji je odbijen odlukom Komisije, broj R-522-2374-1/1-01-621/04 od 22. juna 2007. godine.

7. Apelant se žali na povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je uspostavljena Aneksom 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.

10. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U -21/01, Ustavni sud je zaključio da se Komisija ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije, odluke Komisije su konačne i obavezujuće.

11. Prema tome, Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2351/07 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio