Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2497/07 (B. Đ.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2497/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2497/07, rješavajući apelaciju Boška Đekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Đekića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-

000 168 od 30. marta 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Novom Gradu, broj P-69/04 od 28. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Đekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sada, koga zastupa Miroslav Đekić iz Bratunca, podnio je 6. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 168 od 30. marta 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-69/04 od 28. jula 2005. godine. Apelant je 20. septembra i 6. novembra 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-69/04 od 28. jula 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta protiv tuženih D.Đ. i B.Đ.(u daljnjem tekstu: tužene), radi poništenja darovnog ugovora sa prijedlogom da sud donese presudu kojom će utvrditi da je darovni ugovor zaključen između tuženih dana 18. aprila 1997. godine, kojim je D.Đ. darovao nekretnine B.Đ i to kč.br. 2/60-2 iz pl.br. 202 k.o. Srednji Dubovik, te kč.br. 1/95, 1/109, 1/110, 1/111, 1/112, 1/113, 1/115 iz pl.br. 40 k.o. Srednji Dubovik, a koji je ovjeren kod Osnovnog suda u Banjaluci apsolutno ništav, te da se naloži brisanje D.Đ. u posjedovnom listu br. 40 i 202 k.o. Srednji Dubovik kao vlasnika sa dijelom 1/1, a da se na osnovu presude dozvoli upis predmetnih nekretnina u javnim knjigama na ime apelanta sa dijelom 1/1, kao i da se obavežu tužene da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka.

3. Protiv presude Okružnog suda, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 168 od 30. marta 2007. godine odbacio reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP budući da apelant kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.000,00 KM. Vrhovni sud je također ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.), iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 168 od 30. marta 2007. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-07-

000 168 od 30. marta 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda, broj Gž-1966/05 od 26. oktobra 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2497/07 (B. Đ.) | Sudska praksa | Aktio