Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2631/07 (Š. H.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2631/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-2631/07, rješavajući apelaciju Šide Hadžidedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šide Hadžidedić podnesena protiv zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-P 494/07 od 10. avgusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šida Hadžidedić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Njemačke, koju zastupa Jasna Babić, advokat iz Banje Luke, podnijela je, 24. septembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P 494/07 od 10. avgusta 2007. godine.
2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu Odsjek) broj 05-050-02-02-2007/99-a od 20. marta 2002. godine, obustavljen je postupak po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana bliže određenog u dispozitivu zaključka, uz obrazloženje da je u dokaznom postupku utvrđeno da je apelantica umrla, da je sama koristila stan, te da nema po zakonu aktivno legitimisane stranke za daljnje vođenje tog upravnog postupka. Prema stanju spisa, činjenica apelantičine navodne smrti utvrđena je na osnovu izjave njene snahe D.H.K, koju je ista dala Odsjeku na zapisnik.
3. D.H.K. je podnijela žalbu protiv zaključka Odsjeka broj 05-050-02-02-2007/99-a od 20. marta 2002. godine, navodeći da je član porodičnog domaćinstva apelantice i tražeći da joj se predmetni stan vrati u posjed. Ministarstvo je rješenjem broj 05-050-01-499/02 od 8. maja 2002. godine, odbilo žalbu D.H.K. i potvrdilo prvostepeni zaključak.
4. Apelantica je, 25. oktobra 2004. godine, podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, okončanog rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-499/02 od 8. maja 2002. godine. Ministarstvo je u dva navrata donijelo zaključke kojima je prijedlog apelantice odbacilo kao neblagovremen, odnosno nedopušten, ali su ti zaključci poništeni presudama Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i predmet je vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.
5. Odlučujući po treći put u ponovnom postupku, Ministarstvo je zaključkom broj 18.05/2-P 494/07 od 10. avgusta 2007. godine, odbacilo prijedlog apelantice za ponavljanje predmetnog postupka kao neblagovremen.
6. Apelantica je protiv zaključka Ministarstva broj 18.05/2-P 494/07 od 10. avgusta 2007. godine, pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom, koji je, prema stanju spisa, u toku.
7. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer joj je onemogućeno da ostvari svoje pravo povrat stana.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelantice. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-499/02 od 8. maja 2002. godine, ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka.
10. Apelantica se, nadalje, žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelantice o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju već utvrdio i ocijenio da se apelantica u predmetnom postupku ne može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, obzirom da ovaj član ne pruža zaštitu u postupcima u kojima se ne utvrđuju građanska prava i obaveze, kakav je i postupak ponavljanja postupka, apelantica ne može zahtijevati ni zaštitu prava na djelotvoran pravni lijek. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj navod apelantice ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Takođe, u vezi sa navodima apelantice o diskriminaciji, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu neko lice može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na postupak po zahtjevu apelantice za ponavljanje postupka, a ne na bilo koji aspekt nekog od Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenog prava. Stoga, činjenice koje apelantica u apelaciji navodi ne ulaze «u opseg» zaštite tih ustavnih prava, tako da se ne može primijeniti član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije. Na osnovu toga, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na nediskriminaciju, takođe, moraju odbaciti pošto nisu kompatibilni ratione materiaesa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović