Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2779/07 (B. K.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2779/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine,, u predmetu broj AP 2779/07, rješavajući apelaciju Bore Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Kneževića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-07-000 523 od 3. augusta 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Ž-06-000 683 od 12. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Boro Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 17. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 523 od 3. augusta 2007. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-

0-Ž-06-000 683 od 12. marta 2007. godine.

2. Osnovni sud Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu, broj Rs-14/05 od 2. augusta 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 683 od 12. marta 2007. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o prestanku radnog odnosa, broj 110/04 od 17. septembra 2004. godine, nezakonit, te da se obaveže tuženi «Bosnamontaža» AD Prijedor da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove u skladu sa njegovm stručnom spremom, te da mu isplati neisplaćene plate i uplati doprinose sa kamatama za periode kako je to precizirano u dipozitivu prvostepene presude. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora označen je iznos od 4.320,00 KM.

3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 523 od 3. augusta 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je, primjenom odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbacio reviziju kao nedozvoljenu budući da je kao vrijednost spora označen iznos od 4.320,00 KM a da je po podnesku od 2. juna 2006. godine vrijednost opredijeljenog zahtjeva iznosila 9.327,00 KM što je ispod granice propisanog cenzusa od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-

000 523 od 3. augusta 2007. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 683 od 12. marta 2007. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu 27. marta 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 683 od 12. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. oktobra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2779/07 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio