Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3346/06 (F. H.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3346/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine,, u predmetu broj AP 3346/06, rješavajući apelaciju Fadila Haseljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fadila Haseljića, podnesena protiv rješenja Općinskog suda Travnik, broj P.1166/04 od 13. novembra 2006. godine i presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Gž-835/05 od 6. jula 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fadil Haseljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je 18. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.1166/04 od 13. novembra 2006. godine i presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-835/05 od 6. jula 2006. godine. Apelant je 11. juna 2007. godine dopunio apelciju.
2. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv BNT-Poslovni sustav d.o.o., kao prvotuženog, JP Stambena uprava Novi Travnik, kao drugotuženog, BNT TMH d.d. Novi Travnik, kao trećetuženog i Dragana Solomuna, kao četvrtotuženog, radi utvrđivanja i poništenja ugovora.
3. Presudom Općinskog suda, broj P.1166/04 od 11. maja 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-835/05 od 6. jula 2006. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi: ništavosti rješenja prvotuženog, broj 03-09 od 4. marta 2000. godine, kojim je dodjelio četvrtotuženom stan u Novom Travniku u ulici Stjepana Radića 4/II; ništavost ugovora o korištenju stana, broj 58 zaključenog 7. marta 2000. godine između drugotuženog i četvrtotuženog da se slijedom toga poništi ugovor o kupovini stana ovjeren od pravobranioca pod brojem Su-1152/00 od 13. marta 2000. godine, pa je četvrtotuženi dužan trpjeti brisanje upisa vlasništva sa njegovog imena u ZK Općinskog suda, te da se obaveže da se predmetni stan preda u posjed i slobodno raspolaganje apelantu, kao i da mu tuženi solidarno nadokane troškove. Istom presudom je određeno da apelant četvrtotuženom isplati iznos od 1.840,56 KM, na ime troškova zatupanja po advokatu, dok se sa zahtjevom preko dosuđenog četvrtotuženi odbija. Kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari označen je iznos od 25.000,00 KM.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj P.1166/04 od 13. novembra 2006. godine, revizija apelanta protiv drugostepene presude je odbačena kao neblagovremena.
5. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je 17. augusta 2006. godine protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Općinskog suda, broj P.1166/04 od 13. novembra 2006. godine, odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u podatke o prijemu presude, broj Gž-835/05 od 6. jula 2006. godine, dostavljene od Kantonalnog suda, utvrđeno da je apelant navedenu presudu primio 13. jula 2006. godine, a kako je članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude, sud je zaključio da je revizija izjavljena po proteku tog roka. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju, obzirom na označenu vrijednost spora te činjenicu da je apelant u cjelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, revizija djelotvoran pravni lijek. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije protiv drugostepene presude nije efektivno iscrpio pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović