Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-830/07 (P. G., D. B., Z. V., S. V.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-830/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 830/07, rješavajući apelaciju Petra Gagovića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Gagovića, Dragomira Blagojevića, Zdravka Vreće, Slavenka Vasiljevića, Milke Radović, Ranka Pjane, Ljubinka Đokovića, Zorana Ćalasana, Dragoljuba Sekulovića, Nebojše Anđelića, Jovana Matovića, Danka Radovića, Velimira Višnjića, Miladina Matovića, Milosava Dragičevića, Milivoja Jovanovića, Slavka Živanovića, Milke Rašević, Mladena Đajića, Slavka Kulića, Nikole Markovića, Mladena Krsmanovića, Milenka Vladičića, Milorada Arsenovića, Damjana Vukovića, Dragana S. Mašića, Milivoja Milanovića, Vitomira Mićevića, Igora Prodanovića, Ljubiše Ivanovića, Zorana Sekulovića, Milosava Krsmanovića, Danka Sušića, Mlađena Vojvodića, Milana Anđelića, Slobodana Pejića, Milana Perišića, Radmila Dragičevića, Dragana Ćalasana, Dragana Kulića, Dragoljuba Vreće, Dragomira Božovića, Mire Prodanovića, Dragoslava Ćalasana, Momira Krnojelca, Branke Kovač, Rajka Dragičevića, Žarka Danilovića, Zdravka Perišića, Milenka Stanojevića, Miluna Pljevaljčića, Živka Topalovića, Dragana Stankovića, Dragiše Milića, Zdravka Mališa, Radeta Gagovića i Borislava Simovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje, broj 015-0-GŽ-06-000 302 od 12. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Petar Gagović, Dragomir Blagojević, Zdravko Vrećo, Slavenko Vasiljević, Milka Radović, Ranko Pjano, Ljubinko Đoković, Zoran Ćalasan, Dragoljub Sekulović, Nebojša Anđelić, Jovan Matović, Danko Radović, Velimir Višnjić, Miladin Matović, Milosav Dragičević, Milivoje Jovanović, Slavko Živanović, Milka Rašević, Mladen Đajić, Slavko Kulić, Nikola Marković, Mladen Krsmanović, Milenko Vladičić, Milorad Arsenović, Damjan Vuković, Dragan S. Mašić, Milivoje Milanović, Vitomir Mićević, Igor Prodanović, Ljubiša Ivanović, Zoran Sekulović, Milosav Krsmanović, Danko Sušić, Mlađen Vojvodić, Milan Anđelić, Slobodan Pejić, Milan Perišić, Radmilo Dragičević, Dragan Ćalasan, Dragan Kulić, Dragoljub Vrećo, Dragomir Božović, Miro Prodanović, Dragoslav Ćalasan, Momir Krnojelac, Branka Kovač, Rajko Dragičević, Žarko Danilović, Zdravko Perišić, Milenko Stanojević, Milun Pljevaljčić, Živko Topalović, Dragan Stanković, Dragiša Milić, Zdravko Mališ, Rade Gagović i Borislav Simović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 15. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-GŽ-06-000 302 od 12. februara 2007. godine.
2. Osnovni sud u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je presudom, broj 094-0-P-06-
000 043 od 13. jula 2006. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanata, da se Republika Srpska-Kazneno popravni zavod Foča (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da apelantima na ime isplate dodatka uz zaradu (borački dodatak), za period od 1. marta 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, isplati novčane iznose, koji su pobliže označeni u dispozitivu predmetne presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. juna 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te im naknadi troškove postupka u iznosu od 8.244,00 KM. Obrazlažući predmetnu presudu Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 22. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik RS", broj 35/99), te na Odluku o utvrđivanju prioriteta u isplatama po Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik RS", broj 1/02). Protiv prvostepene presude, tuženi je Okružnom sudu izjavio žalbu.
3. Okružni sud je rješenjem, broj 015-0-GŽ-06-000 302 od 12. februara 2007. godine, ukinuo prvostepenu presudu i tužbe apelanata odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja sud je naveo da u konkretnom slučaju iz smisla odredbe člana 22. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca proističe da je borački dodatak dodatak uz zaradu (stav 1.) i da se tim dodatkom zarada uvećava (stav 2.). Odredbom člana 103. istog zakona je propisano da o pravu na borački dodatak rješava preduzeće, ustanova ili drugi poslodavac kod koga je korisnik u radnom odnosu. Dakle, neisplaćivanje boračkog dodataka od strane preduzeća, ustanove ili drugog poslodavca uz zaradu koju je poslodavac obračunao i isplatio, predstavlja povredu prava iz radnog odnosa. Obrazlažući svoju odluku Okružni sud je naveo da su apelant tužbu zbog naplate boračkog dodataka podnijeli 10. marta 2006. godine, a da su saznali za povredu svog prava protekom mjeseca arpila 2003. godine, dakle po proteku prekluzivnog roka na koji sud pazi po službenoj dužnosti, a u smislu člana 105. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03).
4. Apelanti smatraju da su im osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu, kojim je u odredbama iz člana 105. stav 2. propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.
8. Naime, Okružni sud je utvrdio da je tužba podnesena radi naplate boračkog dodatka, te da je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o radu. Okružni sud se pozvao na član 105. Zakona o radu kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.
9. Dakle, proizlazi da se osporenom odlukom Okružnog suda kojom je okončan predmetni postupak nije odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, odnosno o naplati boračkog dodatka, već je Okružni sud osporenom odlukom utvrdio da je tužba apelanata neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno zatražiti sudsku zaštitu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda br. AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine i AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović