Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/08 (M. i S. S.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-904/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 904/08, rješavajući apelaciju Mirsada i Sadete Salkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada i Sadete Salkanović, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-000152 od 27. decembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P. 320/04 od 2. novembra 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad i Sadeta Salkanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupaju Mirsada Božanović i Tatjana Gajić, advokati iz Tuzle, podnijeli su 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000152 od 27. decembra 2007. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 320/04 od 2. novembra 2005. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 10. aprila i 6. maja 2008. godine kada su postavili zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da obustavi izvršenje rješenja, broj I. 2826/08 od 7. aprila 2008. godine do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj P. 320/04 od 2. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000152 od 27. decembra 2007. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja-protivtuženih I.K, B.K, A.T, N.T. i d.o.o. «Slon» Tuzla (u daljnjem tekstu: tužitelji-protivtuženi) te su apelanti obavezani da tužiteljima-protivtuženim predaju u posjed dio zajedničkih prostorija (prostor veš-kuhinje površine oko 24m²) slobodan od lica i stvari koji se nalazi u stambenom objektu u Tuzli, ul. M. Tita br. 177 sagrađenoj na k.č. br. 804 KO Tuzla II upisana u Zk. Ul. Br. 146, Pl. Br. 342, i naknade im troškove parničnog postupka u iznosu od 2.183,24 KM, sve u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana donošenja presude. Stavom drugim izreke presude odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su 22. aprila 1986. godine izvršili pretvaranje predmetnih zajedničkih prostorija u stan površine 22 m², koji se sastoji od jedne sobe i kupatila sa wc-om, koji apelanti nesmetano koriste u svrhu stanovanja počev od 22. aprila 1986. godine, kao i da se utvrdi da su apelanti do 6. decembra 1999. godine stekli svojstvo sunosioca stanarskog prava na ovom stanu, pa su tužitelji-protivtuženi dužni trpiti da apelanti ostvare sva svoja prava koja im proističu iz statusa sunosioca stanarskog prava, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Protiv drugostepene presude apelanti su 23. februara 2008. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj I. 2826/08 od 7. aprila 2008. godine određeno je izvršenje predloženo od strane tražioca izvršenja I.K, B.K, A.T, N.T. i d.o.o. «Slon» Tuzla (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) protiv apelanata, ispražnjenjem i predajom slobodnog od lica i stvari dijela predmetnih zajedničkih prostorija (prostor veš-kuhinje površine oko 24m²) u posjed tražilaca izvršenja. Apelanti su protiv navedenog rješenja izjavili prigovor Općinskom sudu.

5. Apelanti smatraju da je osporenim presudama Kantonalnog i Općinskog suda povrijeđeno njihovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/08 (M. i S. S.) | Sudska praksa | Aktio