Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1184/07 (M. T.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1184/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1184/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Tabakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Tabakovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-

000 152 od 27. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-534-1033/06 od 9. oktobra 2006. godine i Rješenja Odjeljenja za opštu upravu Opštine Šamac, broj 04-534-12/06 od 10. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Tabaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, podnio je 21. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 152 od 27. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/5-534-1033/06 od 9. oktobra 2006. godine i Rješenja Odjeljenja za opštu upravu Opštine Šamac (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 04-534-12/06 od 10. februara 2006. godine.

2. Rješenjem Uprave, broj 04-534-12/06 od 10. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05/5-534-1033/06 od 9. oktobra 2006. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za priznavanje prava na civilnu porodičnu invalidninu, iza smrti njegovog sina Zlatka Tabakovića. U obrazloženju Rješenja Uprava navodi da je apelant navedeni zahtjev podnio 7. februara 2006. godine, nakon proteka roka za podnošenje takvog zahtjeva koji je određen članom 37. Zakona o zaštiti civilnih žtrava rata («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/93 i 32/94; u daljnjem tekstu: Zakon).

3. Nezadovoljan ishodom postupka po izjavljenoj žalbi apelant je tužbom Okružnom sudu protiv rješenja Ministarstva pokrenuo upravni spor zahtjevajući da se tužba uvaži i poništi osporeno rješenje. Okružni sud je presudom, broj 013-0-U-06-000 152 od 27. februara 2007. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu navodeći da su Uprava i Ministarstvo postupili pravilno i u skladu sa zakonom kada su zahtjev apelanta, nesporno podnesen 7. februara 2006. godine, dakle po proteku zakonskog roka od pet godina od dana prestanka ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, ocjenili neblagovremenim. Nadalje, Okružni sud je naveo da se zahtjev za priznavanje nekog od prava predviđenih u Zakonu, kako je to propisano članom 37. Zakona, može se podnijeti u roku od pet godina od dana početka primjene Zakona, te je u tom smislu 1. jula 2001. godine bio i posljednji dan proteka petogodišnjeg roka od dana početka primjene ovog Zakona, zbog čega je nepodnošenje tog zahtjeva u prekluzivnom roku nužno vodilo njegovom odbacivanju. Ta prekluzivnost podrazumijeva njegovu strogu određenost, bez mogućnosti njegovog produžavanja.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, odredbom člana 37. stav 1. Zakona bilo je propisano da se zahtjev za priznavanje prava po ovom zakonu može podnijeti u roku od pet godina od dana početka primjene ovog zakona, odnosno od dana kada je lice, pod okolnostima propisanim Zakonom, zadobilo oštećenje organizma, ili je ubijeno, poginulo, umrlo ili nestalo.

8. Kako apelant nije postupio prema navedenoj odredbi Zakona, Uprava je njegov zahtjev odbacila iz formalnih razloga, kao neblagovremen, što su potvrdili Ministarstvo i Okružni sud.

9. Dakle, pobijanim odlukama nije odlučeno o zahtjevu apelanta za utvrđivanje prava na porodičnu invalidninu, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Upravi, kao prvostepenom organu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg nadležni organi uprave i Okružni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavo formalne uslove.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1184/07 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio