Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1241/08 (D. V.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1241/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1241/08, rješavajući apelaciju Dušana Vidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Vidovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000 445 od 14. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-
83/03 od 18. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Vidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000 445 od 14. februara 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-
000 017 od 27. decembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-83/03 od 18. novembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj Pr-83/03 od 18. novembra 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu isplati iznos od 1.050,00 KM na ime otpremnine zbog odlaska u penziju, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. februara 2003. godine, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 360,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Općinskog suda broj Pr-
83/03 od 18. novembra 2004. godine, donio je Presudu broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine kojom je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000 445 od 14. februara 2008. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, jer vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos propisan odredbama člana 337. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000 445 od 14. februara 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000 445 od 14. februara 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000 017 od 27. decembra 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović