Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1435/06 (Privredna komora Republike Srpske)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Član 11. EK – sloboda okupljanja i udruživanja
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1435/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1435/06, rješavajući apelaciju Privredne komore Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Privredne komore Republike Srpske, podnesena protiv odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-28/03 od 27. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Privredna komora Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Dragica Ristić, izvršni direktor, podnijela je, 15. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-

28/03 od 27. februara 2006. godine.

2. Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske U-28/03 od 27. februara 2006. godine, utvrđeno je da Izmjene i dopune Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske broj 21/01, u daljnjem tekstu: izmjene i dopune Ugovora), koje su zaključile Vlada Republike Srpske, apelant i Savez sindikata Republike Srpske, nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske i zakonom, jer apelant u vrijeme zaključenja izmjena i dopuna ugovora nije imao status udruženja poslodavaca organizovanog na nivou Republike Srpske iz člana 131. stav 1. Zakona o radu, i da shodno toj činjenici nije mogao biti učesnik u donošenju osporenog akta.

3. Apelant smatra da je u vrijeme zaključivanja izmjena i dopuna Ugovora bio jedino „reprezentativno udruženje poslodavaca“, priznato od druge dvije strane u tripartitnom socijalnom dijalogu i da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugim iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine. Takođe, apelant je naveo da osporena odluka „ima indirektan efekat „ na članove 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojima se garantuje pravo na rad i osnovne uslove rada, jer je izmjenama i dopunama Ugovora utvrđeno pravo radnika na isplatu otpremnine u slučaju proglašenja tehnološkog viška u većem obimu prava od utvrđenog Zakonom o radu, te da zbog toga poništenje i izmjena i dopuna Ugovora može imati negativan efekat na radnike.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Ustavnog suda Republike Srpske povrijeđeno pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje da li apelant, kao asocijacija odnosno udruženje privrednih subjekta ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da Evropski sud za ljudska prava „autonomno“ tumači pojam „udruženja“ u smislu člana 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koji po svojoj sadržini odgovara članu II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine, jer bi se u protivnom mnogi entiteti našli van okvira člana 11. Evropske konvencije, ako bi se on tumačio prema nacionalnom pravu svake države članice. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „udruženje“ je svaka organizacija koja je stvorena da traje neko vrijeme i koja ima cilj zajednički za njene članove. Takođe, prema praksi Evropskog suda, ta organizacija mora da se temelji na dobrovoljnoj osnovi, tako da izvan okvira člana 11. Evropske konvencije ostaju sve organizacije koje formiraju vlada, odnosno javna tijela, kao i udruženja koja se formiraju ex lege, kao što su, na primjer, advokatske, medicinske ili privredne komore (Vidi Evropski sud za ljudska prava, La Compte, Van Leuven and De Meyere protiv Belgije, presuda od 23. avgusta 1981, Serija A broj 43, tač. 64. i 65.).

7. U vezi sa gore navedenim, Ustavni sud podsjeća da je apelant formiran ex lege, odnosno na osnovu Zakona o privrednoj komori („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 20/92, 18/99, 51/01, 56/01, 58/02 i 39/03), iz čega proizilazi da članstvo u Privrednoj komori, po tada važećim propisima, nije bilo dobrovoljno.

8. Dovodeći u vezu prethodne dvije tačke ove Odluke, Ustavni sud zaključuje da apelant, kao organizacija formirana ex lege ne uživa zaštitu člana 11. Evropske konvencije. S obzirom da član II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža šire garancije zaštite od člana 11. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae neprihvatljiva.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1435/06 (Privredna komora Republike Srpske) | Sudska praksa | Aktio