Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1522/07 (J. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1522/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1522/07, rješavajući apelaciju Juse Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Juse Begića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-07-000399 od 16. marta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu, broj P-
199/04 od 5. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Juso Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Amela Alagić, advokatica iz Cazina, podnio je 25. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-07-000399 od 16. marta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-199/04 od 5. februara 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-246/00 od 22. oktobra 2001. godine, obavezan je apelant da Muhamedu Majetiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 3.431,00 KM, sa zakonskom kamatom počev od 30. maa 2000. godine, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 KM, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Postupajući po prijedlogu apelanta za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti presude, broj P-246/00 od 22. oktobra 2001. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj P-199/04 od 8. maja 2006. godine, kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i izvršnosti predmetne presude od 22. oktobra 2001. godine. Općinski sud je rješenjem, broj P-199/04 od 9. oktobra 2006. godine, odbacio kao nepotpunu žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja od 8. maja 2006. godine.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj P-199/04 od 15. novembra 2006. godine izvršena je ispravka rješenja od 8. maja 2006. godine, u dijelu koji se odnosi na oznaku broja spisa, tako da navedeno rješenje umjesto navedenog broja P-199/04 nosi broj oznake P-246/00, dok je u preostalom dijelu odluka ostala neizmjenjena.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj P-199/04 od 5. februara 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-07-000399 od 16. marta 2007. godine, odbačena je žalba apelanta kao neblagovremena. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je ukinuta klauzula pravomoćnosti i izvršnosti presude, broj P-246/00 od 22. oktobra 2001. godine, te je ista dostavljena punomoćniku apelanta dana 15. novembra 2006. godine. Kako je u konkretnom slučaju rok za žalbu istekao dana 1. decembra 2006. godine, shodno članu 330. stav 1. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, važećeg u vrijeme donošenja citirane presude, a apelant je predao žalbu protiv presude neposredno sudu dana 1. februara 2007. godine, odnosno nakon isteka zakonskog roka za podnošenje žalbe, to je iz tih razloga žalba odbačena kao neblagovremena.
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na nediskriminaciju iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku rješenjem Općinskog suda, broj P-
199/04 od 5. februara 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-
07-000399 od 16. marta 2007. godine, odbačena je žalba apelanta kao neblagovremena obzirom da nije podnijeta u zakonskom roku, a u smislu odredbi člana 330. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 42/98 i 3/99), a u vezi sa članom 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 53/03).
10. Na osnovu navedenog proizilazi da odluke koje apelant osporava pred Ustavnim sudom nisu konačne odluke kojima se odlučivalo o osnovanosti apelantove žalbe već je njegova žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović