Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1777/06 (M. M.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1777/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1777/06, rješavajući apelaciju Mirzeta Mahmutagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirzeta Mahmutagića podnesena protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, broj 05-1/3-04-4-12/06 od 11. aprila 2006. godine i Rješenja Policijske stanice Cazin, broj 05-5/01-04-2-75/05 od 16. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirzet Mahmutagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Amela Alagić, advokatica iz Cazina, podnio je 14. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-1/3-04-4-12/06 od 11. aprila 2006. godine i Rješenja Policijske stanice Cazin (u daljnjem tekstu: PS Cazin), broj 05-5/01-04-2-75/05 od 16. februara 2006. godine.
2. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O:83/04 od 4. januara 2005. godine, utvrđena je zaostavština iza umrlog R.M, te je apelant proglašen za zakonskog nasljednika, između ostalog, i pištolja marke ČZ VZOE, fabr. br. D 61546, kal 7,65 mm, reg. br. 339/75.
3. Rješenjem PS Cazin, broj 05-5/01-04-2-75/05 od 16. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-1/3-04-4-12/06 od 11. aprila 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahjev za izdavanje odobrenja za nabavku vatrenog oružja-pištolja, apelantu sa obrazloženjem da bi izdavanje odobrenja bilo u suprotnosti sa odredbama člana 17. stav 2. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije («Službeni list RBiH», br. 42/90 i 13/94).
4. Apelant smatra da je u predmetnom postupku, zbog pogrešno i nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na imovinu, koje je zagarantovano članom II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije, kao i prava zagarantirana članom 7. u vezi sa članom 17. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud ističe da režim regulisanja prava na držanje vatrenog oružja, spada u djelokrug javno-pravnih ovlašćenja određene države, koji je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takvo pravo, konkretno, u Federaciji Bosne i Hercegovine, regulisano je Zakonom o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije.
7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav, koji je zauzet u odluci Evropskog suda za ljudska prava, Nicolussi protiv Austrije, da prema praksi Evropske komisije za ljudska prava «građanska prava» ne uključuju ona prava ili obaveze koje može imati pojedinac, kada se ona ne odnose na privatni domen pojedinca, nego se odnose na prava i obaveze pojedinca u suštinskom domenu javnog prava. Ustavni sud smatra da je navedeni stav primjenjiv u konkretnom slučaju. Nadalje, pravo na držanje oružja i pitanje javnog reda i mira rješava se u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene organa države i u skladu sa posebnim Zakonom o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije, što je u apsolutnom domenu javnog prava.
8. Prema tome, pravo lica da mu se izda dozvola za držanje oružja i municije, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila takvo pravo licu iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Iz navedenog razloga, bez obzira što takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti ispuni druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). Iz navedenog proizilazi da je apelacija u ovom dijelu nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Što se tiče apelantovog prigovora da je došlo do povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na imovinu, koje je zagarantovano članom II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije, kao i prava zagarantirana članom 7. u vezi sa članom 17. Evropske konvencije, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po zahtjevu za izdavanje dozvole za držanje oružja i municije, gdje je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom pomenutog zahtjeva nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na imovinu, koje je zagarantovano članom II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije, kao i prava zagarantirana članom 7. u vezi sa članom 17. Evropske konvencije moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović