Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1978/07 (MPA "Posavina promet" d.o.o. iz Odžaka)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Izvršni postupak
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1978/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1978/07, rješavajući apelaciju MPA "Posavina promet" d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MPA "Posavina promet" d.o.o. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku , broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Orašju, broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MPA "Posavina promet" d.o.o. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku, broj 002-0-Gž-07-000 053 od 26. aprila 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Orašju, broj 025-0-I-06-000002 od 22. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. MPA "Posavina promet" d.o.o. iz Odžaka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adam Filipović, advokat iz Orašja, podnio je 29. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-Gž-07-000 053 od 26. aprila 2007. godine i broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine i broj 025-0-I-06-000002 od 22. februara 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-81/04 od 23. augusta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-497/05 od 4. novembra 2005. godine, odobren je istup iz MPA "Posavina promet" d.o.o. iz Odžaka članu društva Miki Lešić (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), uz naknadu tržišne vrijednosti njegovog udjela na dan podnošenja tužbe, i naknade troškova postupka u iznosu od 1.000,00 KM.
3. Općinski sud je temeljem navedene pravosnažne presude tog suda donio rješenje o izvršenju, broj 025-0-I-06-000 002 od 5. aprila 2006. godine, radi namirenja udjela izvršenja tražitelja izvršenja, u iznosu od 536.932,64 KM i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 23. augusta 2004. godine do konačnog namirenja i troškovima izvršnog postupka koliko do kraja postupka budu iznosili. Izvršenje je određeno na nepokretnosti izvršenika i to parcelama br. 56/1, 56/5, 56/6, 56/7 i 56/8, sve zvane "Srnavica", zemljište sa objektima iz zk. ul. br. 1478 k.o. Odžak, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti i prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000 002 od 1. juna 2006. godine, koje je doneseno po prigovoru apelanta, kao izvršenika, prigovor je djelimično uvažen u dijelu u kome je kao vrijednost spora označen iznos od 536.932, 64 KM, a u ostalom dijelu rješenje je ostalo na snazi. Općinski sud je konstatovao da se u izvršnoj ispravi nigdje ne spominje vrijednost udjela tražitelja izvršenja u iznosu od 536.932,64 KM, te da postoji očit nesklad izvršnog naslova i prijedloga za izvršenje, odnosno, da je taj iznos naveden u sudskom registru, te da će se stvarna vrijednost 1/3 udjela tražitelja izvršenja utvrditi u daljnjem toku postupka vještačenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 091 od 11. septembra 2006. godine, koje je doneseno po žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda žalba apelanta odbijena je kao neutemeljena, a pobijano rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je konstatovao da je Općinski sud djelimičnim uvažavanjem prigovora apelanta, uskladio očiti nesklad između naslova i prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom u dijelu naznačene vrijednosti spora, dok je potvrdio rješenje tog suda od 5. aprila 2006. godine u ostalom dijelu kod određivanja predloženog izvršenja na temelju izvršne isprave – presude Općinskog suda, broj P-81/04, jer je utvrdio da ne postoji niti jedan od razloga koji sprječavaju izvršenje iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 32/03 i 52/03).
6. Rješenjem Općinskog suda, broj 025.0-I-06 000 002 od 13. oktobra 2006. godine, određeno je vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti građevinskog zemljišta i vrijednosti građevinskih objekata izgrađenih na zemljištu. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Grgića od 16. oktobra 2006. godine utvrđeno je da ukupna vrijednost građevinskog zemljišta u površini od 29.927 m² u svemu prema zk. ul. br. 1478. k.o. Odžak i građevinskih objekata izgrađenih na istom zemljištu na dan 16. novembra 2006. godine, iznosi 633.124,00 KM.
7. Nakon toga, Općinski sud je, u izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja vps. od 219.689,60 KM, izvan ročišta donio zaključak, broj 025-0-I-
06.000 002 od 7. novembra 2006. godine, kojim je utvrđena vrijednost nekretnina apelanta, koje su predmet izvršenja u ukupnom iznosu od 633.124,00 KM i određeno prvo ročište radi prodaje nekretnina za 11. decembar 2006. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, koje je doneseno po prigovoru apelanta na zaključak tog suda od 7. novembra 2006. godine, prigovor apelanta je odbačen kao nedopušten. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na navedeno rješenje Općinskog suda, kao neosnovana, a potvrđeno je rješenje Općinskog suda broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine.
9. Zaključkom Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000002 od 15. januara 2007. godine, određena je prodaja nekretnina apelanta, te je određeno ročište radi prodaje nekretnina za 5. februar 2007. godine.
10. Rješenjem Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000002 od 22. februara 2007. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantoanlnog suda, broj 002-0-Gž-07-000 053 od 26. aprila 2007. godine, tražiocu izvršenja je dosuđena nekretnina apelanta upisana u z.k. ul. broj 1478 k.o. Odžak sa dijelom 1/1 i to k.č. br. 56/1, 56/5, 56/6, 56/7 i 56/8, sve zvane "Srnavica", što odgovara građevinskom zemljištu u površini od 29927 mi građevinskim objektima pobliže označenim u izreci rješenja, a što ukupno iznosi 633.124,00 KM. Tačkom II izreke predmetnog rješenja je određeno da se tražiocu izvršenja, nekretnine iz tačke I predaju u posjed, a Zemljišno knjižnom uredu suda je naloženo da navedene nekretnine upiše kao vlasništvo tražioca izvršenja (kupca). U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da se na drugom ročištu, održanom dana 5. februara 2007. godine, radi prodaje nekretnina apelanta, kao kupac pojavio tražilac izvršenja, te da je za navedene nekretnine ponudio iznos od 211.500,00 KM.
11. Apelant smatra da je donošenjem osporenih rješenja došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač.6. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova da se ponovno odlučuje; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
13. Prije svega Ustavni sud podsjeća da je u pogledu rješenja Općinskog suda, broj 025-0-
I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, a koje rješenje je doneseno po prigovoru apelanta na zaključak Općinskog suda od 7. novebra 2006. godine, kojim je prigovor odbačen kao nedopušten, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, Ustavni sud već donio odluku o dopustivosti u predmetu broj AP 379/07 od 20. marta 2007. godine. Navedenom odlukom odbačena je apelacija zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da apelant u naknadno podnesenoj apelaciji nije predočio navode ili dokaze koji ukazuju kako postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučuje. Stoga, u ovom dijelu apelacije, Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
14. S obzirom da su u međuvremenu Kantonalni i Općinski sud donijeli osporena rješenja (rješenje Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-07-000 053 od 26. aprila 2007. godine i rješenje Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000002 od 22. februara 2007. godine), Ustavni sud cijeni da je potrebno ispitati dopustivost apelacije u odnosu na navedna rješenja.
15. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, u kojem je na temelju pravosnažnog rješenja o izvršenju naložen pljenidbeni popis procjena i prodaja apelantovih nepokretnih stvari, u cilju namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
16. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
17. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj 81/04 od 23. augusta 2004. godine, kojom je tražitelju izvršenja odobren istup iz MPA «Posavina promet» d.o.o., uz naknadu tržišne vrijednosti njegovog udjela na dan podnošenja tužbe. Apelant je obavezan da tražitelju izvršenja naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM. Nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan pravosnažnim rješenjem o izvršenju, broj 025-0-I-
06-000 002 od 5. aprila 2006. godine na temelju koga je donesen zaključak, broj 025-0-I-06-000 002 od 7. novembra 2006. godine, kojim je utvrđena vrijednost nekretnina izvršenika u iznosu od 633.124,00 KM, radi isplate povjeriocu dosuđenog novčanog iznosa od 219.689,60 KM.
18. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, bez obzira na činjenicu što apelant nije zadovoljan provedenim vještačenjem kojim je utvrđena vrijednost nepokretnosti apelanta u izvršnom postupku, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Novčani iznosi koji apelant treba da isplati tražiocu izvršenja, predstavlja imovinsku vrijednost koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, osnovanost zahtjeva za isplatu naknade tržišne vrijednosti udjela tražioca izvršenja na dan podnošenja tužbe nije utvrđena u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija će odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović