Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2026/07 («Rasko» d.o.o Bugojno)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2026/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2026/07, rješavajući apelaciju «Rasko» d.o.o. Bugojno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Rasko» d.o.o. Bugojno, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 006-0-U-
06-000 131 od 7. maja 2007. godine, rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-1229/05 od 18. januara 2006. godine, rješenja Poreske uprave Kantonalnog ureda Novi Travnik, broj 10-6/03-
15-4486/05 od 5. jula 2005. godine, i rješenja inspektora Kantonalnog poreskog ureda Novi Travnik, broj 10-6/01-15-1-92-2-1/05 od 31. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Rasko» d.o.o Bugojno (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnio je 6. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-U-06-000 131 od 7. maja 2007. godine, rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), broj 07-15-1229/05 od 18. januara 2006. godine, rješenja Poreske uprave Kantonalnog ureda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), broj 10-6/03-15-4486/05 od 5. jula 2005. godine, i rješenja inspektora Kantonalnog poreskog ureda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Poreski ured), broj 10-6/01-15-1-92-2-1/05 od 31. maja 2005. godine.
2. Poreski ured donio je rješenje, broj 10-6/01-15-1-92-2-1/05 od 31. maja 2005. godine, kojim je naloženo apelantu da uplati dodatno utvrđene poreske obaveze po osnovu poreza na promet proizvoda u ukupnom iznosu od 25.411, 31 KM.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Poreskog ureda, broj 10-6/01-15-1-92-2-1/05 od 31. maja 2005. godine, Poreska uprava donijela je rješenje, broj 10-6/03-15-4486/05 od 5. jula 2005. godine, kojim je odbila žalbu apelanta kao neosnovanu. U rješenju je navedeno da je Poreski ured pravilno utvrdio da je apelant obavezan platiti porez na promet proizvoda budući da je poslovao sa fiktivnim firmama kao kupcima, jer je prema odredbama Zakona o privrednim društvima propisano da, ukoliko se vrši prodaja pravnom licu koje nije upisano u sudski registar, odnosno koje je fiktivno, to ne predstavlja «porezno oslobođenje» za prodavca, već se takav promet smatra krajnjom potrošnjom, i kao takav je oporeziv, a porez na promet za takvu transkakciju se zaračunava prodavcu.
4. Apelant je protiv rješenja Poreske uprave, broj 10-6/03-15-4486/05 od 5. jula 2005. godine, izjavio žalbu, ali je Ministarstvo finansija donijelo je rješenje, broj 07-15-1229/05 od 18. januara 2006. godine, kojim je odbilo žalbu apelanta kao neosnovanu zaključivši da su odluke nižestepenih organi pravilne.
5. Protiv rješenja Ministarstva finansija, broj 07-15-1229/05 od 18. januara 2006. godine, apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom, broj 006-0-U-06-000 131 od 7. maja 2007. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je apelant prodao robu kupcima koji nisu pravna lica i koji nisu registrirani kod nadležnog registarskog suda i porezne uprave te da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za prodaju robe bez obračunavanja poreza na promet proizvoda. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbama čl. 4, 6. i 7. Zakona o prometu proizvoda i usluga («Službene novine F BiH»-Prečišćen tekst br.53/02,4/03,37/03 i 8/04).
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama nezakonito utvrđena obaveza plaćanja poreza na promet, jer nije znao niti je mogao znati da posluje sa fiktivnim firmama, te da bi stoga trebao biti zaštićen, a ne kažnjen od strane državnih organa.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na promet, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Naime, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o prometu proizvoda i usluga, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U vezi sa žalbenim navodima apelanta u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a budući da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o prometu proizvoda i usluga, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na zloupotrebu prava, Ustavni sud zaključuje da se i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović