Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-245/08 (Šume Republike Srpske AD Sokolac-Centar za gazdovanje kršom Trebinje)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-245/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-245/08, rješavajući apelaciju Šuma Republike Srpske AD Sokolac-Centar za gazdovanje kršom Trebinje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šuma Republike Srpske
AD Sokolac-Centar za gazdovanje kršom Trebinje, podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Pž-07-000 034 od 22. novembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Šume Republike Srpske AD Sokolac-Centar za gazdovanje kršom Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Predrag Ivanković, advokat iz Trebinja, podnio je, 16. januara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Pž-07-000 034 od 22. novembra 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj PS-38/03 od 11. januara 2007. godine, usvojen je precizirani tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tužena Opština Bileća (u daljnjem tekstu: tužena) da mu naknadi štetu zbog neosnovanog oduzimanja imovine, kuće i dvorišta, upisanih u zk.ul. broj 1112, nar.br. 1-16/99 KO Bileća u iznosu od od 80.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Pž-07-000 034 od 22. novembra 2007. godine, usvojena je žalba tužene i preinačena je presuda Osnovnog suda broj PS-38/03 od 11. januara 2007. godine, na taj način što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, te određeno da je apelant dužan nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka.
4. Apelant je naveo da protiv osporene presude nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu zbog sporosti u rješavanju predmeta.
5. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM.
9. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Okružnog suda broj 015-0-Pž-07-000 034 od 22. novembra 2007. godine, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 80.000,00 KM, mogao, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, a što nije učinio. Apelantova pretpostavka da bi sud sporo rješavao o izjavljenoj reviziji ne otklanja obavezu apelanta da prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpi djelotovran pravni lijek raspoloživ prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović