Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-539/08 (V. Š.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-539/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 539/08, rješavajući apelaciju Vasilija Šajinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vasilija Šajinovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Pžp-07-000 347 od 5. decembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Pr-06-004 566 od 7. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vasilija Šajinovića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu
OBRAZLOŽENJE
1. Vasilije Šajinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Miroslav Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 14. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pžp-07-000 347 od 5. decembra 2007. godine, Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-Pr-06-
004 566 od 7. septembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine.
2. Osnovni sud je donio Rješenje zbog propuštanja broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 2. tačka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 118/05). Apelantu je na osnovu člana 20. stav 1. i člana 18. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici izrečena novčana kazna u iznosu od 150 KM i zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilje u trajanju od tri mjeseca.
3. Protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine CJB Doboj, Policijska stanica Doboj 1 je podnio žalbu Okružnom sudu zbog odluke o zaštitnoj mjeri, sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i apelantu izrekne zaštitna mjera udaljenja iz stana. Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Pžp-07-000 209 od 6. jula 2007. godine kojim je žalba CJB Doboj, Policijske stanice Doboj 1 odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Apelantov branilac je 18. jula 2007. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. U predmetnom prijedlogu branilac apelanta je naveo da nije mogao pristupiti na glavni pretres, kada je i doneseno Rješenje zbog propuštanja broj 085-0-
Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine, jer je tog dana imao nastavak glavnog pretresa pred Sudom BiH.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 7. septembra 2007. godine nije dozvoljen povraćaj u pređašnje stanje. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da apelantov branilac nije blagovremeno dostavio sudu dokaz da je 15. maja 2007. godine imao zakazan glavni pretres pred Sudom BiH, jer je za isti morao znati ranije.
6. Okružni sud, odlućujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 7. septembra 2007. godine, donio je Rješenje broj 013-0-Pžp-07-
000 347 od 5. decembra 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
7. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.» Dopustivost ratione materiae
9. Apelant se žali na Rješenje Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 7. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pžp-07-000 347 od 5. decembra 2007. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.
10. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»
11. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti naprijed navedeno, s obzirom da se i ovdje radi o situaciji kada je odbijen apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni Ustavom Bosne i Hercegovine.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
12. Apelant se, takođe, žali na Rješenje Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine kojim je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 2. tačka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je propustio da protiv Rješenja Osnovnog suda broj 085-0-Pr-06-004 566 od 15. maja 2007. godine podnese žalbu Okružnom sudu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja, shodno pouci o pravnom lijeku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović