Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-551/08 (G. L. i L. S.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-551/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 551/08, rješavajući apelaciju Gordane Liović i Lidije Seifert, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Liović i Lidije Seifert, podnesena protiv Presude Okružnog suda Doboj, broj 013-0-

Gž-06-000 775 od 19. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda Derventa, broj 13 84 P 001645 06 P od 25. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Liović i Lidija Seifert (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Bosanskog Broda, koje zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnijele su 18. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Doboj, (u daljnjem tekstu Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 775 od 19. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda Derventa (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 13 84 P 001645 06 P od 25. septembra 2006. godine.

2. Apelantice su podnijele tužbu Osnovnom sudu, 16. marta 2006. godine, protiv Općine Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđenja prava vlasništva, predaje nekretnine u posjed i naknade štete nastale rušenjem njihove kuće. Presudom Osnovnog suda, broj 13 84 P 001645 06 P od 25. septembra 2006. godine, utvrđeno je da su apelantice suvlasnice i suposjednice ½ nekretnina označenih kao kč.br.650, i to dvorište 257 mi kč.br.651 kao potkućnica površine 682 m , upisanih u Pl broj 240/6 k.o. Bosanski Brod, te da je tužena dužna vratiti predmetne nekretnine apelanticama u posjed. Tužena je također obavezana izgraditi kuću apelanticama, srušenu po osnovu rješenja broj 07-111-33/21-2 od 17. maja 1998. godine, ili im naknaditi štetu u iznosu od 44.880,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 18. maja 1998. godine, pa do isplate, kao i naknadu troškova postupka u iznosu od 6.150.00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav dva izreke presude). Stavom tri izreke presude utvrđeno je da su apelantice povukle tužbu za dio glavnog duga na ime naknade štete u iznosu od 23.900,00 KM, dok je tužbeni zahtijev u preostalom dijelu naknade štete preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan. U uvodu presude kao vrijednost spora označen je iznos od 80.000,00 KM.

3. Protiv presude Osnovnog suda tužena je izjavila žalbu Okružnom sudu koji je presudom, broj 013-0-Gž-06-000 775 od 19. decembra 2007. godine, djelimično usvojio žalbu i preinačio prvostepenu presudu na način, da je odbio kao neosnovan zahtijev apelantica za izgradnju kuće, te u dijelu naknade štete umjesto ranije dosuđenog iznosa od 44.880,00 KM, dosudio iznos od 4.263,60 KM, i umjesto ranijeg iznosa troškova postupka u iznosu od 6.150.00 KM, iznos od 520,00 KM. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo i odredbe parničnog postupka pri donošenju odluke, ali i da je tužbeni zahtijev apelantica u pogledu izgradnje nove kuće nespojiv sa članom 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, jer bi se na takav način, odnosno uspostavom pređašnjeg stanja, apelentice dovele u povoljniji položaj, obzirom na današnju tržišnu vrijednost novoizgrađenog objekta, kao i s obzirom na činjenicu da nema nikakvih podataka o stanju kuće kao ni predmetnih nekretnina na kojima bi se ista gradila, te je stoga tužbeni zahtijev apelantica odbijen kao neosnovan.

5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama, tačnije odbijanjem zahtijeva za izgradnju kuće i promjenom visine naknade zbog rušenja iste, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantice su, obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu od 80.000 KM, te imajući u vidu da su drugostepenom presudom samo djelimično uspjele sa postavljenim tužbenim zahtjevom, budući da je tom presudom preinačena prvostepena presuda te je apelanticama umjesto ranije dosuđenog iznosa od 44.880,00 KM na ime naknade štete dosuđen iznos od 4.263,60 KM, mogle protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu, budući da je vrijednost osporenog dijela presude znatno veća od zakonom predviđenog iznosa od 10.000,00 KM, prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03 i 74/05), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, što apelantice prema stanju spisa nisu učinile. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjave reviziju apelantice su se lišile mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime su propustile iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. S obzirom da apelantice nisu izjavile reviziju, proizilazi da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-551/08 (G. L. i L. S.) | Sudska praksa | Aktio