Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-570/08 (K. S.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-570/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 570/08, rješavajući apelaciju Kade Suljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kade Suljić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001137 od 4. decembra 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1921/04 od 23. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kada Suljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001137 od 4. decembra 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1921/04 od 23. marta 2006. godine.

2. Općinski sud I u Sarajevu je pravosnažnom presudom na osnovu priznanja, broj P-

6743/76 od 31. decembra 1976. godine, utvrdio da su na osnovu kupoprodajnog ugovora, Nurija Tanjić (u daljnjem tekstu: prvotužitelj), Fadila Bogilović (u daljnjem tekstu: drugotužiteljica) i apelntica kao tužitelji stekli pravo suvlasništva na nekretnini-velikoj baraci sagrađenoj na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. 2109 upisana u zk. ul. 1151 K.O. Butmir Donji i to prvotužitelj sa dijelom od 1/2, a drugotužiteljica i apelantica sa dijelom od po 1/4.

3. Općinski sud Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem, broj P-6743/76 od 2. marta 2004. godine, usvojio prijedlog apelantice te ukinuo klauzulu pravosnažnosti izdatu na presudu Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-6743/76 od 31. decembra 1976. godine. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da presuda Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-6743/76 od 31. decembra 1976. godine, nije lično uručena apelantici, te da su ispunjeni razlozi iz člana 35. stav 2. i 4. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 32/03), jer klauzulu pravosnažnosti, na prijedlog stranke, ukida rješenjem isti sud koji ju je i donio.

4. Odlučujući o žalbi prvotužitelja, Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-1921/04 od 23. marta 2006. godine, uvažio žalbu i prvostepeno rješenje preinačio, tako što je odbio prijedlog apelantice za ukidanje klauzule pravosnažnosti presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-6743/76 od 31. decembra 1976. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnoj pravnoj stvari, prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti donesene presude na osnovu priznanja, imaju pravo podnijeti samo tuženi, jer oni imaju procesno-pravni položaj izvršenika, a ne apelantica. Na kraju je Kantonalni sud zaključio da apelantica nije legitimisana za podnošenje prijedloga za ukidanje klauzule pravosnaženosti, a na što je žalba prvotužitelja osnovano i ukazivala.

5. Vrhovni sud je odlučujući o reviziji apelantice protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1921/04 od 23. marta 2006. godine, donio rješenje, broj 070-0-Rev-06-001137 od 4. decembra 2007. godine, kojim je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da prema odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim je postupak pravosnažno završen. Kako u konkretnom slučaju, pobijano rješenje (kojim je preinačeno rješenje prvostepenog suda i odbijen prijedlog apelantice za ukidanje klauzule pravosnažnosti na navedenu presudu) ne predstavlja odluku koju ima u vidu odredba člana 254. stav 1. ZPP, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen.

6. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kad je «posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Slijedom navedenog, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.

9. Iz apelacionih navoda i dostavljene dokumentacije proizlazi da je Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-001137 od 4. decembra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1921/04 od 23. marta 2006. godine, a kojim je odlučivano o apelantičinom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti Presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-6743/76 od 31. decembra 1976. godine.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je smisao člana 6. stav 1. Evropske konvencije pružanje garancija pravičnog suđenja u postupcima u kojim se utvrđuju građanska prava pojedinca. Općinski i Kantonalni sud su u postupku odlučivanja o apelantičinom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti rješavali o jednom procesnom pitanju, a ne o apelantičinim građanskim pravima.

11. Naime, s obzirom da je presuda Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-6743/76 od 31. decembra 1976. godine, postala pravosnažna u odnosu na apelanticu dana 12. novembra 1977. godine, to je o apelantičinim građanskim pravima odlučeno u tom postupku, a ne u postupku odlučivanja o apelantičinom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti u kojem su postupku, kako je naprijed već navedeno, Općinski i Kantonalni sud rješavali o jednom procesnom pitanju, a ne građanskim pravima. Iz iznesenog proizlazi da predmetni postupak ne uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite.

12. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nisu određivala apelantičina građanska prava u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga se ovi apelantičini navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U odnosu na ostale apelantičine navode, kako je Ustavni sud već utvrdio da se postupak po apelantičinom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti nije ticao određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, proizilazi da se i ostali apelantičini navodi moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović