Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/07 (B. F.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-648/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 648/07, rješavajući apelaciju Bose Filipović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bose Filipović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-722/05 od 11. jula 2006. godine, i presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-
307/03 od 20. aprila 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosa Filipović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Vera Lazić, advokatica iz Zvornika, podnijela je 16. febraura 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) , broj Rev-722/05 od 11. jula 2006. godine, i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelantice protiv «Kristal banke» A.D. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz ugovora o radu, Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), donio je presudu, broj RS-93/02 od 30. januara 2003. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelantice i poništio kao nezakonite odluke tuženog o otkazu ugovora o radu apelantici, te obavezao tuženog da apelaticu vrati na poslove i radne zadatke u skladu sa njenom stručnom spremom, kao i da joj isplati sve neisplaćene plate i primanja po osnovu neisplaćenih plata za vrijeme bolovanja, počev od 6. augusta 2002. godine do dana vraćanja na posao.
3. Protiv presude Osnovnog suda, broj RS-93/02 od 30. januara 2003. godine, tuženi je izjavio žalbu koju je Okružni sud uvažio te presudom, broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine, ožalbenu presudu preinačio tako da je tužbeni zahtjev apelantice odbio. Sud je utvrdio da je odluka direktora tužene o otkazu ugovora o radu apelantici donesena u skladu sa odredbama čl. 113, 124. i
125. Zakona o radu te je stoga zaključio da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu apelantice iz kojih razloga je i preinačio prvostepenu presudu.
4. Rješavajući o reviziji apelantice protiv presude Okružnog suda, broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine, Vrhovni sud donio je rješenje, broj Rev-722/05 od 11. jula 2006. godine, kojim je odbacio reviziju kao neblagovremenu. Vrhovni sud je obrazložio da je odredbama člana 382. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», broj 4/77 do 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94- udaljnjem tekstu: ZPP) koji se na osnovu odredbi člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 47/05-novi ZPP) ima primijeniti u ovom slučaju, propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prijepisa presude, a kako je u konkretnom slučaju revizija izjavljena 12. augusta 2004. godine, tj, nakon isteka zakonskog roka od 30 dana od kada je punomoćnica apelantice primila osporenu presudu Okružnog suda (2. jula 2004. godine), revizija je odbačena kao neblagovremena.
5. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica, također, navodi da joj nikada nije lično dostavljena presuda Okružnog suda, broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine, već je dostavljena njenoj punomoćnici, Radmili Petrović, iako su ovlaštenja Radmile Petrović prema punomoći prestala okončanjem postupka pred Okružni sudom. Nadalje, smatra da Radmila Petrović nije imala ovlaštenje da podnese reviziju Vrhovnom sudu, jer je za to po novom Zakonu o parničnom postupku potrebna posebna punomoć. Apelantica ističe da je presudu Okružnog suda, broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine i rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-722/05 od 11. jula 2006. godine, preuzela lično u prostorijama Osnovnog suda u Zvorniku, 21. decembra 2006. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 382. ranije važećeg ZPP («koji se na osnovu odredbi člana 456. stav 1. novog ZPP primjenjuje u ovom predmetu, revizija u sporovima iz radnih odnosa uvijek dozvoljena, i ista se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pravosnažne presude donesene u drugom stepenu.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
10. U konkretnom slučaju, protiv odluke Okružnog suda, broj Gž-307/03 od 20. aprila 2004. godine, reviziju je izjavila punomoćnica apelantice, a koja je prema punomoći od 15. novembra 2002. godine, ovjerene kod Osnovnog suda u Zvorniku, bila ovlaštena da apelanticu «neograničeno zastupa u postupku poništenja Odluke o prestanku radnog odnosa, a koji postupak se vodi pred Osnovnim sudom u Zvorniku pod brojem Rs-93/2002, kao i da preduzima sve pravne radnje koje budu potrebne do njegovog okončanja». Budući da je apelanticina punomoćnica osporenu presudu Okružnog suda primila 2. jula 2004. godine, a reviziju izjavila 12. augusta 2004. godine, Ustavni sud zapaža da je revizija podnesena neblagovremeno iz kojih razloga je odbačena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-
722/05 od 11. jula 2006. godine, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Apelantica, odnosno njena punomoćnica je, stoga, bila dužna blagovremeno izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović