Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2246/07 (J. M.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2246/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine u predmetu broj AP 2246/07, rješavajući apelaciju Jove Močevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Močevića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-
07-000119 od 7. juna 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-03-10201/06 od 26. decembra 2006. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-23-9/05 od 6. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Močević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-07-000119 od 7. juna 2007. godine i rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-03-10201/06 od 26. decembra 2006. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/III-23-9/05 od 6. oktobra 2006. godine.
2. Rješenjem Uprave, broj 23-04/III-23-9/05 od 6. oktobra 2006. godine odbijen je prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog zaključkom Uprave, broj 23-04/III-23-9/05 od 10. maja 2005. godine, kojim odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat stana koji se nalazi u Sarajevu, ulica Ante Babića broj 22. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je žalba protiv navedenog zaključka izjavljenu od strane M.D., koji nije imao punomoć za zastupanje apelanta, Ministarstvo odbacilo rješenjem od 21. juna 2005. godine iz razloga što je izjavljena od neovlaštenog lica.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Uprave o odbijanju prijedloga za obnovu postupka, broj 23-04/III-23-9/05 od 6. oktobra 2006. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 27/02-03-10201/06 od 26. decembra 2006. godine kojim je odbilo žalbu. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo, da je prvostepeni organ cijeneći navode i dokaze provedene po prijedlogu za obnovu postupka utvrdio da isti apsolutno nemaju uticaja, niti mogu biti osnov za obnovu postupka iz razloga što je zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana podnesen dana 26. aprila. 2005. godine, tj. neblagovremeno, a nije dostavljen valjan dokaz o ranijem podnošenju zahtjeva. Dalje se navodi da apelant uz prijedlog za obnovu postupka nije priložio ni jedan dokaz kako bi učinio vjerovatnim bilo koji razlog za obnovu postupka previđen odredbama člana 246. Zakona o upravnom postupku, te da je prvostepeni organ donio pravilno i zakonito rješenje. Navode apelanta da prvostepeni organ nije imao pravo da zahtjev od 26. aprila 2005. godine tretira kao novopodneseni zahtjev i akt od 14. oktobra 2005. godine tretira kao zahtjev za obnovu postupka, Ministarstvo nije prihvatilo kao osnovane jer je apelant dana 14. oktobra 2005. godine podnio akt koji je naslovio kao zahtjev za obnovu postupka.
4. Protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-03-10201/06 od 26. decembra 2006. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj 009-0-U-07-000119 od 7. juna 2007. godine odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo, da su organi uprave pravilno postupili kada su odbili zahtjev apelanta za obnovu postupka, jer apelant u provedenom postupku nije dokazao da je blagovremeno podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, odnosno da je zahtjev podnio 30. septembra 1999. godine. Sud dalje navodi, da apelant ne posjeduje ni kopiju zahtjeva od 30. septembra 1999. godine, niti je u spis priložio punomoć kojom je ovlastio snahu za podnošenje zahtjeva, a iz priložene ovjerene fotokopije potvrde o slanju pošiljke putem pošte 85346 Zelenika od 16. septembra 1999. godine se ne može zaključiti da je pošiljalac istog apelant jer je kao pošiljalac naveden Swiss Disaster Relief, HPK Herceg Novi, dok sa druge strane u spisu postoji obavijest Kantonalne uprave za stambena pitanja Odjeljenje Novi grad Sarajevo, broj 06-23-25397/06 OS od 16. augusta 2006. godine, prema kojoj apelant nije podnio zahtjev za povrat stana. Sud je zaključio, da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili odredbe materijalnog prava, odnosno donijeli rješenja na pravilan i zakonit način.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Uprava, Ministarstvo i Kantonalni sud odlučivali o prijedlogu apelanta za obnovu postupka okončanog zaključkom Uprave, broj 23-04/III-23-9/05 od 10. maja 2005. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje, odnosno ponovno odlučivanje o zahtjevu apelanta za povrat stana, ili ne.
8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-07-000119 od 7. juna 2007. godine, koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog zaključkom Uprave, broj 23-04/III-23-9/05 od 10. maja 2005. godine, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Budući da se u predmetnom postupku nije meritorno odlučivalo o apelantovom zahtjevu za povrat predmetnog stana proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje upravnog postupka okončanog zaključkom Uprave, predmetni postupak nije odnosio na apelantova prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije pa stoga, zaključuje da su i ovi navodi apelanta također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović